Roko Dobra
Rekla si kako voliš srpanj
i ja sam ga stao čekati,
pomislivši onda i mene voliš.
Potom je taj ludi, taj uzavreli srpanj
i došao, i prošao,
ali tebe nikad, ljubavi.
Istina, nisi mi rekla: doći ću,
ali, ja ću ti svejedno ponavljati
u sebi nečujno ono volim te!
I stoga ću čekati još jedan
i još jedan ludi,
i još jedan uzavreli –
sve do onog tamo nekog srpnja
kad nećemo moći doći
ni ti, ni ja, daleka moja!
(Pjesma je prvi puta objavljena u 4-5 dvobroju „Šibenske revije“ 1955. godine pod naslovom “Toliko te volim”a nedavno i u zbirci “More bola”, pod naslovom “Daleka”.)