TKO TRAŽI, NAĆI ĆE

Eco etno selo Dol na Braču

tekst i foto: Ivo Dorotić
Dol je malen, ali ima složne ljude, koji su uz sve to i velikog srca. To malo selo blista od čistoće i mi svi im možemo na  tome pozavidjeti.

Večer je otvorio predsjednik kluba Hrapačuše, torte koja nema pisanog recepta, već se sve prenosi s domaćice na domaćicu

Prisutne je pozdravio predsjednik Turističke zajednice Ivica Matulić. 

Nakon najave, prisutne je najprije pozdravio Poljički Veliki knez. S njime je iz Poljica došao i guslar, koji je odsvirao i otpjevao par poljičkih pjesama.

Nakon njih je nastupila grupa Boduli, kod kojih je prvi tenor star 82 godine, a mi se znamo još iz mojih igračkih i sudačkih godina. Često je protestirao s motom “ Svi sude protiv nas, a ni ti kao Bračani nisi za nas!” I tako smo se prisjetili starih ili bolje rečeno mladih dana, a to se događalo negdje 60-ti godina.

Na prvoj postaji smo za 10 kuna dobili  bevandu i komad hrapačuše koja se radi samo u Dolu i samo doljanke imaju ricetu  za nju, a dobila je ime po kamenu hrapačuši kojeg u Dolu ima u izobilju. Od njega su uglavnom građene i kuće, u drugim mjestima je to je bijeli kamen po kojem je Brač nadaleko poznat. Vadili su ga ne samo stari Rimljani već prije njih i Egipćani. To stoji na mnogim mjestima urezano u stijene.

U rimskom kamenolomu u Splitskoj se nalazi urezan u stijenu Herakl, a kod doma imamo i njegove špilje koje su atrakcija za posjetiocce ovog malog ali predivnog mjesta.

Šetajući promenadom došao sam do mjesta gdje se mogao probati Soparnik i tu sam za 10 kuna dobio komadić Soparnika i čašu bevande. I sad sam napokon shvatio zašto su Soparnik i Hrapačuša postavljeni pod zaštitu države, bar su nešto napravili kako triba.

Dok su Jadro, Tiho i Steffi išli posjetiti znamenitu crkvicu sv. Petra ja sam morao ostati na promenadi, jer je dalje put bio prava kozja staza, ali i to ima svoje draži. Iz daljine sam uspio pogledati špilje koje su bile majstorski osvjetljene. Čekajući na svoje, primjetio sam da dijele slane inćune u toplim ublicama, pa sam i ja  uzeo jedne, ali sam ovog puta uzeo dva deca vina, a ne bevandu …uostalom ja ne vozim auto.

Jadro je sa djecom posjetila Dvorac Gospodnetića iz 16. stoljeća. Kada su ušli u dvoranu čula je poklik “Jadro!” a kada se okrenila ugledala je Natali, suprugu današnjeg vlasnika dvorca. Mi se poznamo već poduže ali o toj temi pričati bila bi jedna duža štorija.

Sve ono što je Tiho u dvorcu  snimio odnijeli smo drugi dan u Novo selo, naravno na laptopu i pokazali 89 godišnjoj mami i baki Đeni. Tako smo napravili jedno malo dobro dijelo.

Par dan kasnije smo se vratili još jednom u Dol da posjetimo jedan mladi bračni par, koji je iz Sumartina, a u Dolu imaju eksluzivnu Konobu Gušti Škoja.

Pošto smo došli malo prerano pogledali smo mjesto po danu, čisto i uredno, jer kako Doljani kažu …mi volimo svoje misto. Sada sam uspio posjetiti crkvicu sv. Petra ali s druge strane.

U mjestu nema ni aluminijskih ni plastičnih prozora, sve je od drva i sve odiše jednostavnošću i neponovljivom ljepotom. Sve što dođe na stol, osim ribe, je iz vlastitog vrta, sir i pršuti isto tako.  Na karti imamo za vidjet 8 vrsta Wiskija, kao i 18 sorti flaširanog vina, ali i domaćeg crnog vina iz Povalja. Na karti su uglavnom brački specijalieti: janjetina ispod peke, janjetina sa ražnja, janjetina na špic, vitalac, domaći njoki itd.

Vicent i Petra su mladi i sposobni ljudi. Jadro je pohvalila Petru, jer kako reče … samo je kod Taverne Riva Bol i kod nje u Dolu, vidjela pravilno posluživanje za stolom, inače u Splitu, Makarskoj ili na primjer Zagrebu, to nije doživjela.

Ja sam naručio specijalitet Konobe i bija više nego iznenađen, prijalo je izvanredno. Jadro je uzela mješano meso i tu čovjek ne može ništa pogriješiti.

Inače, glavna zgrada je preko 400 godina stara.

Da zaključim …put od 30 km se isplatio i poći ćemo ponovo, ukoliko ne ove godine, a onda dogodine. Dol je 3 kilometra od Postira i nije ga teško naći.

Tko traži, naći će!