tekst i foto: Marijana Šundov
Bruxelles/ 11. 10.2014. /Nitko nije otok.
Svi mi želimo upoznati druge i razumjeti jedni druge. Svi se želimo ogledati u očima drugoga, primiti potvrdu svoje ljudskosti. Ljudi kroz razne odnose spoznaju jedni druge. Kroz ljubav, kroz prijateljstvo, kroz druženje. Za sve treba vrijeme, ono vrijeme života koje darujemo jedni drugima.
Ima i puno putova za upoznati stranu zemlju. Neki će reći kako je pravi način kušanje domaćih specijaliteta, drugi će obići trgovine i trgove, a oni treći poznate građevine i povijesne spomenike. I za to treba vrijeme.
Ipak možda je ipak jedan od najpotpunijih i najkraćih načina upoznavanja kroz umjetnost. Umjetnički izričaj zgušnjava na neki način doživljaj. Mi već gledamo što je netko drugi doživio i izrazio. A, umjetnici kroz svoja djela izražavaju sami sebe. I tako nam pomažu da i sami prepoznamo nešto što do tada možda nismo vidjeli – izvan i unutar samih sebe. Svaki umjetnik na poseban način sagledava stvarnost oko sebe.
Sjećam se stihova velikog Antuna Branka Šimića:
„Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu.“
Tako je to sa pjesnicima, ali i sa kompozitorima, slikarima i kiparima. Kroz njihove oči malo drugačije sagledavamo svijet oko sebe.
Upoznati Belgiju kroz oči umjetnika ovdje rođenog poseban je doživljaj.
Za lijepog, vedrog jesenjeg dana prepunog vatrometa boja lišća, cvijeća i plodova posjetila sam posebno imanje – farmu dvorca La Hulpe sjedište Folon fondacije (zaklade).
Cijeli kompleks građevina sagrađenih oko 1840. godine nalazi se u srcu veličanstvenog Solvay parka sa jezerom. Sada je ovaj kompleks, a nekadašnji posjed bogatog grofa i industrijalca Ernesta Solvay, vlasništvo provincije Valonije i to označeno kao mjesto posebne kulturne baštine ne samo Valonije nego i Belgije. Za ovo postoji i dobar razlog jer u prostorijama dvorca smještena je izložba sa preko 500 djela belgijskog slikara i kipara Jean-Michel Folona.
U 40-tak godina umjetničkog stvaralaštva Folon je radio sa mnogim materijalima i eksperimentirao sa različitim izričajima – akvarelima, skulpturama, tapiserijama, posterima, gravurama, izradom namještaja, grafikama, stripovima, ilustracijama korica omiljenih knjiga, crtićima…Izložba u dvorcu La Hulpe posebna je jer je postavio sam Folon.
Postavljanjem izložbe u dvorcu ostvario je svoj životni san. U svojim uspomenama na djetinjstvo umjetnik piše kako je kao dječak s bratom lovio ribu u upravo onom jezeru koje je dio La Hulpe imanja. Naime Folon je živio u kućici u blizini imanja i uvijek se pitao o čudesnom dvorcu grofa Solvey koji se nalazi na vrhu brijega okružen parkom „tisuću cvjetova rododendrona “, kako ga je mladi Jean-Michel nazvao.
Naravno ulaz u park bio je zabranjen. Decenijama poslije uslijedio je poziv umjetniku koji je tražio kuću za svoju zakladu i izložbu kako ako želi dvorac La Hulpe čeka njega i njegov rad. Folon je napisao kako je i decenijama poslije bio opčinjen veličanstvenim parkom, stazama i grmovima rododendrona te se osjetio ponovo kao onaj isti dječak.
Pored 15 velikih soba koje sačinjavaju izložbu na imanju se nalazi taverna gdje se mogu pojesti lokalni specijaliteti, prostorije u kojima se organiziraju umjetničke radionice, škola slikanja, seminari i konferencije. Sav prihod Folon Fondacije (zaklade) namijenjen je osobama sa invaliditetom. Vodič kaže kako je Vlada Valonije izašla u susret velikom umjetniku koji je želio dom za svoja djela obnavljajući imanje i sam dvorac i pretvarajući ga u simbol belgijske kulture.
Umjetnik koji je često govorio kako želi gledati svijet očima djeteta to je i učinio. Njegovi crteži, njegove skulpture, njegovi akvareli čine se kao da ih nacrtalo dijete. A, motivi – jedan od glavnih je čovjek-ptica. Folon je kazao kada ne bi bio čovjek volio bi biti ptica. I kada dođe kraj njegovog života volio bi poput ptice odletjeti. I evo ga gledam stvorenje s tijelom čovjeka, a glavom ptice. Motiv je to koji Folon ponavlja u različitim bojama i materijalima, a simbolizira čovjekovu sposobnost da „odleti“. Misli su slobodne, nikada nismo zarobljenici.
Drugi manje vedar motiv koji se stalno ponavlja su strelice, čovjek iz čije glave idu strelice na sve strane simbol je čovjeka suočenog s mnoštvom informacija, čovjeka kojem je teško odabrati put. A, što reći za instalaciju čovjeka koji se penje put zvijezda, a ipak u ravnoteži između neba i zemlje. Čovjek biće materije, ali i duha.
Ipak meni najdraže djelo je vodoskok u vrtu. Skulptura predstavlja umjetnika, a kišobran je vodoskok. Sve zajedno pokazuje radost postojanja, ali i poziv da se vratimo prirodi, osjetimo kapi kiše, prošetamo. Jednostavno budemo.
Folon upozorava na zagađenje planeta, poziva na očuvanje prirode kroz svoje crteže cvjetova, ptica, plavog neba.
Ipak najčešća je skulptura motiv koji se ponavlja čovjek u mantilu sa šeširom koja predstavlja samog umjetnika, ali i svakog čovjeka. Kipovi čovjeka sa šeširom u različitim pozama krase mnoge parkove diljem Belgije.
Po obilasku izložbe cijeloj našoj grupi podijeljene su olovke, boje i papiri. Trebalo je nacrtati stablo, svaka za sebe.
Bacile smo se na posao. Žamor je utihnuo. Nakon sat vremena slike smo pokazale jedna drugoj. Nijedno stablo nije bilo isto. Svaka je slika na poseban način oslikavala i onu koja ju je naslikala. Svatko vidi stvarnost drugačije. Čovjek to je doista njegov svijet. A, umjetnik je upravo taj koji pokazuje kakav naš svijet može biti.
La Hulpe dvorac doista je posebno mjesto – izložen je cijeli život jednog čovjeka. Čovjeka sa očima djeteta koji nam je cijelim svojim djelom poručio raduj se životu, sanjaj svoje snove, vrati se prirodi. Na kraju poput ptice odleti…