Augustin Tin Ujevic International, uzeo si je za zadatak, posebno vrijedna pjesnička dostiguća iz Podneblja pjesnickih muza, područje izmedju rijeka Cetine(HR) i Neretve(BiH), prepjevom na druge jezike učiniti dostupnim izvan granica ovog pjesničkog carstva. Ovdje donosimo, dvojezično “Zapis o jednom zapisu” Maka Dizdara, r.1917. u Stolcu; prepjev na engleski sačinio je pjesnikov unuk Gorcin Dizdar.
ZAPIS O JEDNOM ZAPISU
Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjeli nismo
Pred naše oči stiglo iz vremena davna i daleka
Duga i golema šutnja neka
Među nas
Uđe
Muk taj prekide tad jedan smiren i smion glas –
Ovaj stari zapis kao da je risan
Kao rukom dijaka da
I nije
Pisan
Potome drugi o zapisu će u nedoumici reći o tome
Ovaj zapis kao da ne ide s lijeve strane na desno
On teče bez brige s desna na lijevo
Naopako
Kome je ovaj zapis pisan tako
Kome
Prevarit će se ipak svi oni čitači koji ga
Sa desne strane na lijevu čitali budu –
Reći će tretji pomalo zbunjen
I pomalo
U čudu
Gle zapis ovaj tajni iz tamnih i drevnih vremena
Kao da niče pred nama iz dna nekog mutnog sna
Njegovi znaci su kao iz kakvog pisma
U zrcalu gledana –
Šapnuše slova
Tiha i ledena
Usta Jedna
A peti od nas iz čvrstih pesti i drhtavih prsti
Ogledalo spasonosno i jasno
Nehotice
Na tle
Pusti
Prepoznavši u tome trenu u njemu
Izgubljeno
Svoje
Davno
Lice
An Inscription about an Inscription
And when we saw this script we’d never seen before
Arrived before our eyes from times distant and gone
A long and mighty silence of sorts
Among us
Emerged
This hush was then broken by a voice calm and bold –
This old inscription seems to be drawn
As though no scribe’s hand
Wrote it
No
A second one in two minds reflected on the matter then –
This inscription seems not to go from left side to right
It flows merrily from right to left and upside down
Who was this minute written for
Who
Yet wrong will those stubborn readers be
Reading it from right to left –
A third one says somewhat perturbed
And somewhat
In awe
Look at this secret inscription from ancient and dark times
As though rising before us from the bottom of a murky dream
Its signs are like writing
Seen in a mirror –
Muttered
A mouth
Quiet and
Cold
And the fifth one among us from clenched fists and trembling fingers
This mirror of clear redeeming grace
Carelessly
To the Floor
Then dropped
Recognizing in that instant in it
His own
Ancient
Forgotten
Face
Mak Dizdar (Stolac, 1917). Prevod: Gorčin Dizdar