Valentinovo je, pa mi tim povodom, darujemo naše čitatelje ovim lijepim tekstom
Iz naše arhive/objavljeno 15.05.2015.
piše: Marijana Šundov
Zagreb/14. veljače 2015./ Za Valentinovo sam prvi put čula prije 30 godina, točnije u zimu 1984. godine.
U Sarajevu su se održavale Zimske olimpijske igre, a ja sam kao i dosta drugih studenata radila preko Studentskog centra.
Bila sam angažirana na recepciji studentskog doma „Nedžarići“ koji je za potrebe ZOI bio renoviran i pretvoren u hotel za novinare. Uglavnom su tu bili smješteni reporteri i dopisnici iz Kanade i SAD-a.
Sjećam se kao da je bilo jučer …
Napadao je snijeg i grad je bio cijeli u zimskom, bijelom ugođaju. Stresam snijeg s kaputa dok ulazim i ne mogu vjerovati – cijeli ulaz i prostor oko recepcije je bio ukrašen srcima izrezanim od kartona u različitim bojama, uz naravno srcima ukrašen natpis na engleskom jeziku „ Sretno Valentinovo“.
Bila sam se sprijateljila s mladom američkom novinarkom koja je pisala za list „Blade“. Ime djevojke izgubilo se iz sjećanja, ali ime lista sam zapamtila jer i danas imam otvarač za pisma sa logom novine koji sam dobila na dar upravo za Valentinovo. Ona mi je objasnila kada je to dan kada se poklanjaju sitni pokloni, ukazuje pažnja ljudima do kojih ti je stalo, poklanjaju razglednice sa srcima …
Prošle su godine, proslava Valentinova je stigla i do naših prostora. Na Valentinovo podsjećaju izlozi prodavaonica sa prigodno upakiranim darovima „ za nju“, „ za njega“, prilozi u novinama, reklame sa radija, prigodni koncerti i filmske matineje …
Evo par posebnih prigodnih događaja iz naše krasne metropole. Upravo za Valentinovo „oživjele su ponovo povijesne osobe“ u „Živim slikama“ Muzeja grada Zagreba. „ U dobru i zlu“ prigodan je naziv izložbe vjenčanica iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt koja je otvorena upravo danas 14. veljače. A, Muzej prekinutih veza globalnom akcijom dramatičnog naziva „Prekinite dramu „ ( „Cut the Drama“) upravo na Valentinovo poziva one koji su raskinuli vezu da se oslobode ljubavnih lokota kojima su simbolički zaključali svoje srce na mostovima i ogradama širom svijeta.
Razmišljam o Valentinovu …
Kao i sve drugo može se svesti na puku potrošačku groznicu, kupnju dara koji smatramo kao neku obvezu. A može biti i podsjetnik. Neka malo stanemo i razmislimo o značaju ljubavi. Tog osjećaja koji daje smisao životu. Pri tome ne mislim samo na ljubav između muškarca i žene nego na ljubav općenito. Onu ljubav koja je u temelju čovjeka, suština našeg bića i bez koje je sve drugačije.
Netko napisa: “Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim; Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim; Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim; Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim; Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim; Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim; Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim; Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom; Posao bez ljubavi čini te robom; Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost; Zakon bez ljubavi te pokorava; Politika bez ljubavi čini te egoistom;
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom; ŽIVOT BEZ LJUBAVI …NEMA SMISLA!“
Da, ljubav sve čini drugačijim. I pri tome ne smijemo zaboraviti i na još jednu vrstu ljubavi – ljubav prema sebi.
Isus nas upozorava „ Ljubi svoga bližnjega kao samog sebe.“ Ako ne ljubiš sebe kako ćeš onda ljubiti drugog …Jednostavno je i doista lako – jer ljubav je naša bit.
Kako pokazati ljubav prema sebi?
Preuzeti odgovornost za svoj život. Dopustiti sebi radost! Raditi nešto za svoju dušu! Kupiti sebi što te veseli!
Ne moram čekati da mi drugi daruju cvijet ili knjigu. Darovat ću samu sebe. Napravit ću jelo koje volim iako ga samo ja volim. Pružit ću sebi podršku! Odvojit ću u danu sat samo za sebe …ima puno načina samo treba htjeti.
Prepoznati sebe kao osobu vrijednu ljubavi! Postupati prema sebi kako bismo postupili prema svome djetetu ili najboljoj prijateljici.
Lako je jer Božje smo dijete – vrijedni ljubavi.