Još jedna spisateljica u Strušcu!
Hvala ti Bože da sam bila uzor Slavici iz mog sela, pa je ona druga, koja je pošla mojim stopama. A u skoroj budućnosti je i jedan slikar, treći po redu.
Slavica je mama triju cura, koje su već odavno i same mame. Udala se u moju ulicu i tu živi kao udovica. U našu “Radionicu” dolazi povremeno, to znači da do praznika, čuva tri unuka u Švicarskoj.
Sada je u selu, i danas me pozvala, da mi saopći novu vijest.
Kaže, počela je pisati roman svog žvota, i napisala je već, do sada, preko 300 strana.
Tek je na polovici. Pročitala mi je par štiva, koja su me oduševila, i rasplakala, jer tužan je bio ponekad, njen život.
Mama je njih petero djece ostavila baki na čuvanje i otišla u Njemačku, za njim i otac. Jedno dijete je i umrlo. Slavica opisuje seljačke dogodovštine, i običaje. Opisuje i pretrpljene uvrede i nepravdu, nanesene njoj. Sva sjećanja na djetinjstvo i povratak majke i oca iz Njemačke. Otac je prije umro, majka lani. Kako je ostala mlada udovica, bori se sa nepravdom umrlog supruga, od profesionalne bolesti.
Želim joj mnogo sreće u pisanju i da joj ta knjiga izađe još ove godine.
Hvala joj na podarenim štivima
Lijepo Marija
Odlično Slavica
Već sada vjerujem da bi negdje mogao pronaći i sam sebe u toj knjigi.Nas je 6 braće svi smo živi,otac umro prije 20 godina a mama predprošle.Osobno sam započeo pisati knjigu,još u vrijeme poratni vremena.Neki su htjeli na njoj zaraditi,preko noći imanje.Ono goregiranje,lektoriranje pa do prvog nakladnika.I tako sam odustao od nje..A protiv nepravde se borim već dva deset ljeća, forumima,blogovima,komentiranjem.
Evo ponavljam Mariine želje su i moje osobne..Želim Vam mnogo sreće u pisanju i da joj ta knjiga izađe još ove godine.
Bravo Slavice! Nije mala stvar primiti se tako zahtjevnog posla. Za to treba imati puno volje ,dara
i upornosti. Rado bi pročitala Tvoju knjigu. Puno pozdrava i uspjeha u daljnjem pisanju.