mojoj majci
Nela Stipančić Radonić
tiho otvaram dvorišna vrata
budim cvijeće iz sna na putu do kućnih vrata
ulazim na prstima
tišina i otkucaji srca
kasno je
spavaju mirno uspomene
prekrivene pernatim poplunima
punim zagrljaja i poljubaca
tragovi im posvuda po sobama lebde u zraku
prilazim još bliže
skaču ususret mi poznati zvuci u kuhinji
gori vatra i širi se miris kolača u pećnici
od topline svlačim sve haljine
koje su me na putu grijale
ne trebaju mi više
vidim majku kako spava i lijepo sanja
zahvaljujem se mjesecu
i mašem da produlji dalje
ne treba mi noćas njegova pomoć ni blizina
ostat ću ovdje ležati
sve do jutra
znam natrag put i sama
(08.05.2015)
Svim mojim damama, a osobito mojoj Emiri najljepše zahvaljujem na prekrasnim riječima.
Ispričavam se unaprijed što kasnim sa zahvalama! Znate, ja sam kao vjetar…ima me posvuda. Emira me traži u Zagrebu, a ja sam na moru…Zapravo sada sam se ponovno vratila…
Mila Nela -nadam se da sam te nasla u parcetu istamanog papirica koji mi je dala Natasa Saric -zaista bi voljela popiti kafu s tobom i podijeliti koji redak uspomena…tvoja Emira koju si ucila francuski a onda se promijenilo sve i ja ti postadog prevodioc itd…eto cmoka sa visoka i javi mi se na e-mai ili tel kako god jer letim kuci preko Zagreba i moglo bi se to ustimati ta kafica
Vraćam se načas i ja u daleku mi prošlost. Lijepu prošlost- kada su nas roditelji toplo dočekivali, kada nas je na stolu čekao topli tanjur i topao stisak ruke.
Prekrasno, tako lijepo opisano, da se i sama na tenutak nađoh na zamišljenom putu do moje majke…