piše: Stjepan Poljaković
Periskop vam je, svitu moj, zapao u ornitološki vrtlog, ne možeš se sudbi oteti. Rodom sa Sovskog jezera u prošlom članku pisao o Rodinom gnijezdu a sada vas vodi na rub ornitološkog raja, Kopačkoga Rita, na Eko imanje „Orlov put”. Naravno, onakvog kakvog sam ga ja doživio.
Dakle od sove do rode pa na kraju orla …A taj mirni i krasni kutak raja zemaljskoga nalazi se na rubu Kopačkog Rita.
Katastarski pripada selu Kopačevo a od centra Osijeka udaljen je 6 kilometara.
Za „Orlov Put“ znam od kada je iz našeg brodskog, čapljinog gnijezda odlepršala jedna Irena i našla, pazite sada, svoga Guska. Molim lovce koji ovo čitaju da oružje odlože u stranu, svi su zakonom i prirodom zaštičeni, i sove, rode, čaplje, orlovi i guske.
Dakle, Goran Gusak, dipl. Ing poljoprivrede, uz potporu svoje supruge Irene, riješio je kao u nekoj reklami, bajci iz američkih filmova, zamijeniti udobnost stana u centru Osijeka i na 7 hektara dugo neobrađivane zemlje, krenuti od početka.
Divno …ako gledamo iz stana, zaštićeni od vreline sunca, vjetrova, zime, proloma oblaka i krvopija iz rodova komaraca.
Osobno sam prošle godine tamo bio na jednodnevnom izletu. E, sada …ili ja malo izlijećem ili je to bilo toliko upečatljivo da se i danas pitam: –Kako im se dalo?
Kuća u kojoj žive napravljena je od trupaca crnog bora i bez ijednog zakovanog eksera, sve na klinove, pa krov od baranjske trske …tehnologija gradnje i pokrivanja skoro zaboravljena a tako topla i prirodna.
Pao mi je na um jedan izraz moga oca -„lezilebović“. Dolazi od narodne poslovice „Lezi lebe da te jedem“.
Kada se nađeš na sedam hektara zakorovljne zemlje koju treba oteti od svega što je suvišno a opet se pri tome ne služiti nikakvim herbi, pesti, fungi i ostalim cidima jasno ti je da će kruh ili lebac kojeg ćeš od svega jesti biti ako ne baš krvav onda ono, žuljevit i od suza i znoja slan.
Jedared smo na svinjokolji raspravljali za trpezom, postoji uzrečica da je ribarski kruh, kruh sa sedam kora. Iz perspektive šokca velika stvar, sjedi u čamac, brod, baci mrežu i …
O tome sam razmišljao gledajući Goranovu „slanu sobu“, prostor s kulinovima, kobasicama, slaninom.
Napraviti autohtoni slavnoski kulin na prirodni način je umjetnost, od izbora mesa, paprike, luka i svega što u njega ide pa to napuni, odimi i osuši na drvetu koje ne smije biti tretirano kemikalijama, tako da mu mane nema.
E, sada …sve to napraviti od domaće slavonske svinje, mongulice, koja nakon dvije godine nije teža od 120-130 kila …
Pitam se s koliko je kora takav kruh?
Savladati sve administrativno—birokratske stepenice, zamke i krivine u zemlji Hrvata, poslije svega zadovoljiti izbirljive ukuse Austrijananaca i ostalih stranaca …Tko je ikada pokušao, znat će o čemu pričam.
Baviti se eko poljoprivredom u vrijeme kada vam GMO hrana navire sa svih strana je kao da ratujete protiv neprijatelja s mitraljezom a vi imate onaj revolver iz kaubojskih filmova.
S klimavom klimom kakva nas prati, od ekstremnih suša do ekstremne vlage, pa ono plus 40 i minus dvadeset a ti pokušavaš dobiti prirodno uzgojen paradajz, razno voće …
Odlazak na „Orlov put“ uz svu gastronomsku ugodu, cvrkut ptica i ljepotu pejzaža ima onaj edukativno otrježnjujući efekat.
Na tom imanju se suočavate sa istinom o nama ljudima …U što smo se pretvorili u nepunih 50-ak godina?!
Prilika je to da na svojoj koži osjetimo prirodu, sa dobrim i lošim efektima, da vidimo koliko hrana u stvari vrijedi i koliki je blagoslov imati je u dovoljnoj mjeri .
Teolozi znaju reći da nam se Bog otkriva kroz savjest, Bibliju, Krista i prirodu. Suočen sa prirodom, sa njenim lijepim i onim manje lijepim efektima, u meni se budi osjećaj poniznosti. Netko je to tako divno zamislio, složio i poredao i tek kada se netko usudi dirnuti u taj poredak nastaje ono čemu svjedočimo zadnjih godina …poplave potresi i ostale nepogode.
Na imanjima kao što je „Orlov put“, što nas podsjećaju kako izgleda zatvoren prirodni krug, od peradi koja umjesto kosilica popase svu travu do svinja koje u zimi preruju i zagnoje prostor pod plastenicima, sve ima svoje mjesto, vrijeme i smisao i u mnogome objašnjava kako je to stvoritelj davno zamislio.
Ako vas put ikada nanese prema Osijeku uguglajte na googlu „Orlov put“, odvojite sat-dva vremena i vjerujte mi na riječ, nećete požaliti!