/prisjećanje na beatifikaciju Drinskih mučenica/
piše: Marija Kukić
Kutjevo/ Prošle su već četiri godine, a još uvijek je svježe sjećanje na svečani dan u Sarajevu. Kao da je bilo jučer.
Ta subota u rujnu 2011. bila je zapravo noć bez sna. Autobus s hodočasnicima krenuo je prema Sarajevu. Putem su se pridružili vjernici susjednih župa i dvojica svećenika. Molitva, pjesma, znatiželja, iščekivanje …sve ovo pratilo nas je cijelim putem do Sarajeva.
Nakon ulaska u Olimpijsku dvoranu Zetra i pretprograma, uslijedila je svečanost beatifikacije pet sestara Drinskih mučenica, pet neugasivih, Bogu posvećenih svijeća s Pala. Gorjele su ljubavlju i svetošću sve do svoje mučeničke smrti.
„…Niti plaču, nit’ proklinju,
Nit’ osvetu zazivaju,
Već Isusa – Zaručnika
Svojom smrću cjelivaju…“
(Anto Orlovac – Zastidje se rijeka Drina)
Prepuna dvorana u dostojanstvenoj je tišini i iskrenoj molitvi preporučivala njima sve svoje potrebe i molbe vjerujući da će im one pomoći svojim zagovorom u nebu.
Meni se osobno najviše dojmio dolazak sestara Kćeri Božje ljubavi iz mnogih zemalja svijeta i zazivi izgovoreni različitim jezicima, ali odgovor je bio samo na jednom:
„Usliši nas ,dobri Oče!“
Nekoliko puta izdajničke suze kliznule su niz lice. Bile su to suze kojih se nisam stidjela.
Drina i dalje teče. Mislim da se ni ona ne mora stidjeti. Ona se mora ponositi jer svaka njena kaplja blagoslovljena je krvlju naših blaženica. Drina treba biti ponosna jer je mrtva i iznakažena tijela primila u svoje naručje i tako ih sačuvala od još veće „ljudske“ zločestoće.
Drina i dalje teče, gledajući prema nebu i moleći Boga da bude blag prema onima koji su nožem i oružjem “krojili pravdu“ mnogima pa tako i našim blaženicama. Drina, rijeka poškropljena, ali i blagoslovljena krvlju istinskih mučenica, treba svojim žuborom javiti svim krajevima kroz koje teče:
„Dobili smo pet novih blaženica, pet bijelih ljiljana (č. sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu), pet uzora časnog i poštenog života čistoće i vjere! Dobili smo neugasive svijeće koje vječno svijetle svijetu u tami koja svakim danom postaje sve gušća!“
Njihova svjetlost će raspršiti tu tminu. U nama, oko nas, u tom bešćutnom svijetu današnjice.
P.S. Svečano proglašenje blaženica dogodilo se 24. rujna 2011.
Ne treba čovjek biti vjernik da se zgrozi nad onim
zlom što ga jedni drugima činimo. Primjer ovih pet
hrabrih žena pokazuje da postoje viši ideali i ciljevi
za koje se i život daje. Njima na vječnu slavu i diku a onima koji to izazvaše na vječnu sramotu i osudu…