KAO JATO PTICA

... šaljem vam osamdesetak pjesama …glasila je posljednja poruka našeg pjesnika pod pseudonimom. I sad, to čudesno bogatstvo duha, eno se kod nas u poštanskom pretincu puše, proteže, spava, budi. Kad god otvorimo stihovi kao da pitaju: -A kad smo mi, a kad smo mi na redu? Puštaj!!! – Evo, evo, dovikujemo i otvaramo prozor, vrata naše rubrike POEZIJA, a oni, stihovi nemirni,  pohrliše kao jato, na slobodu puštenih, ptica. Nismo ih mogli zadržati. I na naše zadovoljstvo! /Uredništvo/

Sven Adam Ewin

MUZA I PAS

jutros mi dođe moja muza
i blista onim istim sjajem
a u mom oku pasja suza
vezan na lancu pasji lajem

samoća pasja mene ubi
muza bi htjela da me spasi
ona me snubi ona me ljubi
a ja i dalje lajem pasji

muza bi htjela da me liječi
a ja joj bijesno kezim ralje
ona mi šapće slatke riječi
a ja po pasju lajem dalje

moja me muza ne će više
traži onog što pjesme piše

TI PIŠEŠ PISMO
Ti pišeš pismo. Pišeš ga zadnjom snagom!
Ti pišeš pismo, a u tebi se mrači.
Ti pišeš pismo nekome vrlo dragom.
Ti pišeš pismo, koje ti život znači!

Odgovor čekaš, a odgovor je: šutnja!
Dok šutnja traje, ti je pomalo kradom
(Jer ti u srcu još uvijek tinja slutnja),
Homeopatski onečistiš sa nadom.

Pa čekaš jutro. Podne… Pa čekaš suton.
Proljeće. Ljeto. Jesen… I već je zima!
I teško ti je da povjeruješ u to,
Da nade nema niti u tragovima.

Ali u strahu od odgovora: „kraj je!“,
Ti moliš boga… da šutnja vječno traje.

MOJOJ KLEOPATRI
Zbrisala si sa svojom flotom
U jeku bitke kod Akcija
I pustila me da pod plotom
Ko zadnje pašče skončam i ja.

Kad si otišla s onim skotom,
(U toj igri ljubavnog trija),
Ja ne znam, draga, što si potom
Dala da te ugrize zmija?

Ah, glupi Shakespeare i apsida!
Kako si ružna! Ti si htjela,
Pa makar vječno iza zida,

Sačuvat carsku ljepost tijela!
No sad ti krasno lice kida
Taj slabi otrov iz koktela.