ANKICA KARAČIĆ – NEUMORNA SLIKARICA IZ ISERLOHNA

piše: Sonja Breljak

– Kako se u djetinjstvu primjećivao Vaš dar, nadarenost, talent? …pitamo Ankicu Karačić, slobodnu umjetnicu, slikaricu iz Iserlohna kod Hagena u Njemačkoj.
Razgovor smo  vodili, moderno, putem skypa, načinivši pravu konferenciju, mi – Ankica Karačić i Hrvatski Glas Berlin. -Ma to vam je bilo sasvim jednostavno primjetiti. To su znali svi naši susjedi. Ja sam ih sve opominjala u tome što nose,  savjetovala što i kako, koje boje i koju odjeću trebaju odjenuti a i crtala sam. To mi je valjda urođeno!

Ankica Karačić je, naime, slobodna umjetnica, slikarica i uz to i likovna pedagoginja koja je, između brojnih drugih projekata,  zajedno sa suprugom Antom Karačićem, diplomiranim ekonomistom, inicijator i organizator natječaja likovnih radova za djecu od prvog do osmog razreda što još traje i ima svoju završnicu 11. veljače u Aller WeltHaus  u Hagenu.  Ah, Ankica …ta divna slikarica i njena pripovjest i pouka kako se podignute glave i upornim i marljivim radom, može postići puno čak i kad se čini da …radi rata i izbjegličkog statusa …“brod tone”  a spasilačke ekipe nisu niti na pomolu.
Više o sebi, Ankica nam je  sama ispripovjedala.
–Rođena sam 1951. godine u Inđiji. Završila sam Školu za primjenjenu umjetnost, smjer tekstil i Višu pedagošku u Novom Sadu. Nije bilo lako iz jedne male sredine kao što je Inđija gdje sam rođena, otići u jednu umjetničku školu. Roditelji su rekli: -Ma šta će reći narod, da odeš u umjetnike, oni su svakakvi, reći će svijet da si poludjela!  E … nije bilo lako.  No imala sam razumnog oca koji je rekao: -Ako budeš imala sve petice, možeš u umjetničku. I ja sam imala sve petice!
Po završetku školovanja radila sam puno godina, kao modni kreator u Iloku, onda u Vuteksu u Vukovaru a poslije  i u trikotaži u Šidu. Radila sam i u osnovnoj školi u Šidu, bilo je nagrada u radu s djecom, nagrada za pedagoški rad  a imala sam i uspjeha u modnom kreiranju. Sagradili smo i kuću u Iloku. Onda rat …
Došli smo ovdje  1991. godine.  Nismo znali jezik, ništa,  samo smo plakali. Radila sam svašta dok nisam malo svladala jezik. U Volkshochschule sam najprije došla na jedan kurs slikanja gdje su me odmah zapazili po onome što i  kako radim. To je bilo na početku. Moja kćerka je došla iz škole i rekla: -Mama, znaš što pričaju, kažu … došla je jedna vrlo dobra umjetnica a nema pojma s njemačkim!
Dobila sam mjesto u toj školi, učila sam paralaleno i  njemački jezik. Rekla bih im često …pa ja ljudi  ne znam pričati njemački, ne mogu to ili ono.  Oni bi rekli: -Nema veze, samo vi radite, vi znate raditi, znate slikati.
Poslije je došlo na red pitanje boravka, podnijela sam zahtjev za samostalnog umjetnika, što nije lako dobiti, i tako smo dobili stalni boravak. Slobodni umjetnik sam od   1995. godine. Za par godina sam to sve uspjela. Imam atelijer u potkrovlju. Izlagala sam u puno zemalja. Imala sam podršku Nijemaca …samo vi radite izložbe, uspjet ćete …govorili su.
–Puno sam radila, žrtvovala i trud se isplatio. Poslije sam dobila ponude u školama, tu radim s djecom od 1. do 4. razreda, radim puno projekata, radim i kurseve slikanja, pravimo izložbe…
Radim i u staračkom domu  …tamo se odvija projekt “slikanje kao terapija” a ja kao modni kreator znam i heklati,  štrikati …sve što treba. Nisam ni kreiranje zaboravila. Slikam najviše akvarelom. A izuzetno sam uspješna u portretima, radila sam ih svojevremeno ovdje na ulazu u Karstadt  i tako sam zarađivala. Situacija mijenja čovjeka. Ja nemam veliki kontakt s galeristima, suprug, sin i zet pomažu mi, to je obiteljski sve organizirano i ne mogu se žaliti. Član sam međunarodne organizacije umjetnika …i preko interneta  dobijam teme  izložbe i onda se uključim …uvijek sam u toku. Slikam najviše mrtvu  prirodu ali to nije uvijek aktualno a   onda moram biti i komercijalna, apstraktna…
A najradije slikam vodu, mokro na mokrom, krugove kao šestarom  I  po tome sam poznata. A voda to ima veze sa Ilokom i Dunavom. Tamo sam provela njaljepše godine života, te sam vodene krugove vidjela i na razglednici koju sam kao mala crtala za mamu.
Moje veze sa Hrvatskom?
–Na svili sam slikala Ilok, Vukovar, Golubicu, to sam darovala Vukovaru, a gradu Iloku, dok je još bio okupiran …darovala sam deset slika, među njima je je i križ na svili, koji je uručen svećeniku Marku Maloviću, koji je boravio cijelo vrijeme u okupiranom Iloku.  Prošle godine smo napravili i nešto više. Iz  Seula smo pozvali kulturnjake u Ilok a zauzvrat su oni ostavili svoja djela koja su naslikali, to smo suprug i ja organizirati. Ove godine ću biti i u Dubrovniku za Uskrs. Bila sam nedavno u Zagrebu u Matici iseljenika, baš u vezi ovog projekta s djecom. Tamo sam srela jednog umjetnika iz Iloka, koji živi u Dubrovniku. On najviše slika more a ja Dunav pa ćemo to kombinirati.
Otkud ideja za ovaj natječaj?
-Ta akcija je počela prije par godina, radim puno s  njemačkom djecom, onda sam rekla suprugu: – Ma daj da napravimo nešto i za našu djecu, da pokušamo. Napravili smo natječaj, išlo je predivno.
Godišnje, stigne preko 500 radova  iz 12 zemalja, od djece naših migranata. Prošle godine je na kalendaru koji smo uradili bio Anđeo čuvar.  Ove godine je tema:  Ja i moja obitelj. Već sada imamo preko 50 pisama  a u  svakom  je najmanje 20 dječijih radova.  Najviše  radova  nam je stiglo z Hrvatske, iz Virovitice, iz Mađarske gdje su naša djeca vrlo aktivna, a u Njemačkoj bi moglo biti i više. Do kraja ovog mjeseca još primamo radove, onda poslije  počinjemo s novom temom.  U žiriju koji će odlučiti o nagradama je direktor Galerien V.b  i  jedna likovna kritičarka. Natječaj i nagrade su  posebno za one do 4. razreda. A potom i za one starije, do 8. razreda. Biće više prvih, drugih i trećih mjesta. Podjelićemo i lijepe diplome. Moram reći da mi to sve sami fnanciramo.  Akcija je inicijativa mog supruga i mene, nikakve druge organizacije,  rekla nam je Ankica Karačić, slobodna umjetnica, izražavajući mišljenje o potrebi povezivanje naših umjetnika koji žive i rade vani.
–Ja više radim, ne poznajem puno ljude. Moj suprug je nešto pokušao na tom povezivanju. No, nije išlo …rekla nam je Ankica Karačić.
A mi kažemo: Do sada nije išlo! Kako bi bilo dobro radove Ankice Karačić vidjeti jednoga dana i u Berlinu  a, primjerice, radove berlinskog umjetnika Zvonka Kermca, u Iserlohnu, Hagenu ili drugdje. Možda je i to bliska budućnost. –Rođena sam u Inđiji, radila u Iloku a došla živjeti u Iserlohn …sve na I …poput sudbine …kaže Ankica Karačić, supruga i majka dvoje djece, baka šestoro unučadi, izvrsna umjetnica, hrabra poduzetna osoba, žena za primjer.