ZLATNI CVIJET JESENI

piše: Marija Kukić
„… Pripremale su se
Još od ljeta
I rane jeseni
Do jeseni kasne,
A onda u blagoj
Maglenoj sjeni
 Rastvorile  se
U cvjetove krasne …“
(Vera Zemunić – Krizanteme)

Riječ je o cvijetu koji cvjeta među posljednjim u godini, u kasnu maglovitu jesen. Potječe iz drevne Kine, a poznat je još prije Kristovog rođenja. Odatle je prenesen u Japan, a Japanci su se istinski zaljubili u njega. Postao je simbolom Japana. Carska ga je obitelj čak stavila u svoj pečat.

Ponos je vrtlarima, nadahnuće pjesnicima, omiljeni motiv slikarima. Ucrtavaju ga na porculan, oslikavaju na svili …

Naravno, riječ je o krizantemi, cvijetu koji je u Europu prenesen tek u sedamnaestom stoljeću. Ime mu je nastalo od grčkih riječi CHRYSOS – zlatan i ANTHOMEN – cvijet.

A o nastanku ovoga cvijeta također postoji  mit koji kazuje kako je nimfa  Klitija bila zaljubljena u boga sunca Helija. No, njemu se sviđala Klitijina sestra  Leukotoja.  Klitija to nije mogla podnijeti pa je proklela svoju sestru koja je ubrzo umrla. Nakon toga pobjegla je u pustinju gdje je, prema mitu, devet dana sjedila i buljila u sunce. Nije ni jela ni pila, a kada je umrla njezino se tijelo pretvorilo u cvijet kojega Grci zovu zlatni cvijet.

Cvijet se baš kao i  Klitija tijekom dana okreće prema suncu i prati njegovu putanju. Zato bi simbolika i poruka ovog cvijeta mogla glasiti:

 „Cijeli život gledati u svjetlo, okretati se od mraka i pratiti tragove života.“

I dok u zemljama Dalekog istoka ovaj cvijet uživa veliko poštovanje i daruje se kao cijenjeni znak pažnje, u ovom našem dijelu svijeta krizanteme  se uglavnom nose na grobove preminulih.

Kada u predvečerje ovih jesenskih dana budemo obilazili grobove naših najdražih i  polagali na njih krizantemu ili cijeli buket, prisjetimo se:

„Smrt nije odlazak već prijelaz iz jednoga  u drugi život, ljepši i bolji.“

Strah od smrti  usađen je svakom čovjeku. I bol, i tuga. Krizantema nije samo cvijet koji rastužuje, već istovremeno i poručuje.

To je –  zlatni cvijet jeseni!!!

I zato, svi koji  ugledaju ovo cvijeće, svi koji  tuguju ovih dana, svi koji pohode grobne humke svojih preminulih, neka se sjete  jedne poslovice  iz domovine krizanteme:

„ Osmijeh upućen živima bolji je od potoka suza nad grobom pokojnika.“

Lako je  to reći, ali vrlo teško i bolno u  životu primijeniti.  Posebice onima čiji su se mili i dragi preselili iz ovoga u drugi život, vjerujemo –  ljepši i bolji.