piše: Katarina Pavlović
Tek kada oprostimo sebi i drugima za situacije koje su nas povrijedile, tek tada krećemo dalje. Baš do tog trenutka stojimo u nekom dijelu zajedničkog odnosa, a nismo toga svjesni.
Dogodi se tako da nas iz sna trgne neki trenutak prošlosti. Gdje postajemo svjesni da neki događaji za nas još imaju preveliko značenje. U djelu između stvarnosti i sna pokušavamo shvatiti što je istina. Polako postajući svjesni da ove misli nisu dio sna, već nešto vrlo živo. Preplitanje tih pojava nije čudno. Jer vrlo rado bi htjeli da su neki događaji iz naših života samo dio sna.
Pitaš se, pitaš. Odakle su tvoje misli stigle tamo? Baš tamo gdje si mislio da više nikad neće. Iz kojih zaboravljenih pretinaca ih vadi luda glava? Toliko sjećanja, a ona nađe ta zaboravljena, neželjena.
-Znaš li zašto ih uspije izvlačiti i pronalaziti?
Vraća ih jer nisu riješena. Možemo misliti da jesu, ali ovako vraćena podsjećaju da nije sve gotovo.
Kada ih opet pokušaš žurno maknuti, prvo pričekaj. Stani malo. Misliš li da su nestala samo jer ih se ti u nekim idućim trenutcima ne sjećaš? Čekaju te opet spremljena u pretince prošlosti, spremna su da pri prvom trenutku slabosti opet izađu i opominju.
Neka te ovaj put ne prevare. Prevari ti njih. Baš kada žele postati tvoja neoproštena bol iz prošlosti, preduhitri ih. Koliko god da boli taj trenutak, oživi ga u potpunosti. Sada kada je u potpunosti tu, oprosti. Sve što boli, oprosti.
Kada oprostimo, mi oslobađamo sebe. Prestajemo biti taoci nekih događaja u kojima smo povrijeđeni. Kada oprostimo tim osobama za sve što nisu bile, osjetimo slobodu. Oprostili smo tako i sebi za sve što nismo mogli biti, a htjeli smo.
Taj divan osjećaj lakoće, otpuštanja bola, oprost.
Upravo to sada spremamo u pretince sjećanja. Neka sada svaki put ti lagodni osjećaji izviru iz pretinaca prošlih sjećanja. Onda kada luda glava poželi oživjeti neki od bolnih događaja, oni više nisu bolni. Oni su oprošteni. Iako i dalje postoje u sjećanjima, ne peku i nikoga ne krive.
Poželi sebi da možeš oprostiti. Neka te taj osjećaj slobode nakon oprosta prati i podsjeća da je tako lakše.
Lakše za sve.