Iz naše arhive 08.03.2016
piše: Katarina Pavlović
Dok leži tako umorna u krevetu, sklapajući oči, ostavlja još jedan dan iza sebe. Iako ona želi spavati, mozak i dalje radi, a misli plešu po glavi. Odigrava se tako u njezinoj glavi mala priprema nadolazećeg dana.
Posljednje provjere. – Namirnice za ručak; roba za sušenje; poslati onaj e-mail; stići na sastanak; dovršiti sve ono započeto…
Jesam li što zaboravila?
Nakon tako potrebnog sna započinje to jutro puno brige za druge, a onda što ostane za nju. Ne suši prvi puta kosu dok pere zube. Šest stvari odjednom, za nju uopće nije problem. Ona na to gleda tako normalno, jednostavno funkcionira.
Obavljajući trkom sve ono što je zamislila danas, unaprijed razmišlja što sve još treba ispuniti. Naravno da u toj trci često zaboravi na sebe. Zato nekad krišom traži taj trenutak , svoj mali predah. U danima bez broja nađe to malo vremena za svoju dušu. Trudi se da iskoristi svaku sekundu tog vremena, naučila ga je cijeniti. Nekad je to samo na miru ispijena kava, al’ izmami osmijeh, jer zna koliko puno to malo vrijedi.
To je žena. Ona koja balansira između svih svojih obaveza tokom dana,a da pritom ostavlja dojam čiste lakoće. Može sve.
Problemi? Tu su, uvijek. Ma koliko god da ih je ona ipak zadržava glavu visoko. Bori se i gura naprijed. Bez obzira koliko toga je u njoj srušeno, izvana i dalje gradi.
Ti joj vidiš osmijeh na licu i čini ti se kako je sve u savršenom redu. Samo ona zna koliko je suza trebalo da osmijeh tako sjaji, očara. Žena je čudo, stvoreno da spaja sve pokidane dijelove sebe i drugoga.
Sjeti se onda češće od tih par važnih datuma tokom godine, da je posebna. Njezina snaga je u tome da bezuvjetno voli, a svom puninom raste jedino uz ljubav.
Osmijeh na njezinu licu neka bude ispunjen od ljubavi. Jer je žena, jer vrijedi.
Ne samo tih par važnih dana, sve dane u godini treba osjećati i znati svoju neprocjenjivu vrijednost.
Hvala puno ????????
Vrijedi i čitati, jer je svaki novi članak pametniji i zreliji. Samim tim i zanimljiviji.