Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
…
Moj Junak više nije mali dječak, a nije ni odrastao muškarac.
Napunio je tek petnaest godina.
Često razgovaram s njim o ponašanju u društvu i o odnosima muškaraca i žena.
Napunio je tek petnaest godina.
Često razgovaram s njim o ponašanju u društvu i o odnosima muškaraca i žena.
On kaže meni kako su majke plašljive i pažljive prema maloj djeci,a očevi su hrabri i neustrašivi i to isto očekuju od svoje djece.
Pitam ga ja kakav će on biti otac svojoj djeci, a on meni kaže da nikada neće imati djecu.
Pitam ga ja kakav će on biti otac svojoj djeci, a on meni kaže da nikada neće imati djecu.
Malo sam šokirana odgovorom, ali ne odustajem. Pitam ga onako kao kroz šalu, što će biti ako ga neka djevojka zavede.
„A ne! To je nemoguće!“ viče on meni i odmahuje glavom. Ne želi više ni pričati o toj temi.
„A ne! To je nemoguće!“ viče on meni i odmahuje glavom. Ne želi više ni pričati o toj temi.
Vraćam se ja na temu djece i pitam ga što bi on napravio kada bi trebao svoje dijete učiti voziti bicikl.
A on meni kaže: „Sjest ću na bicikl i odvesti se u nepoznato, samo da se dijete ne povrijedi”.
A on meni kaže: „Sjest ću na bicikl i odvesti se u nepoznato, samo da se dijete ne povrijedi”.
Njegova me razmišljanja ponekad iznenade. Nedavno me je iznenadio izjavom kako je jedan čovjek na radnom mjestu priznao da je autist, a njegove šokirane kolege su mu rekle da uopće tako ne izgleda.
Junak je svjestan svoje različitosti i drugima otvoreno priča o svojim interesima. Razmišlja on i o svojem životu. Zna da će jednog dana imati posao i da će svaki dan imati radne obaveze.
On to smatra rutinom. Ja mu objašnjavam da i mi imamo rutinu jer kada radim, ne volim prekidati posao dok ga ne završim. Njegov je odgovor: „Zato što si ti mama, a mame mogu istovremeno raditi više poslova“.
On to smatra rutinom. Ja mu objašnjavam da i mi imamo rutinu jer kada radim, ne volim prekidati posao dok ga ne završim. Njegov je odgovor: „Zato što si ti mama, a mame mogu istovremeno raditi više poslova“.
Nedavno sam ga odvela gledati teleskopom zvijezde. U početku je bilo sve u redu, ali kada je vidio da neki uzvanici na terasi puše, on je navukao jaknu do očiju i jedva čekao da se namjesti teleskop.
Ipak je ispalo super jer je jedna divna profesorica prekrasnog glasa njega izvela na tratinu i pokazala mu zimsko nebo. Objasnila mu je da je mjesec prejak i svijetao pa se zvijezde i planeti ne mogu jasno vidjeti. Junak ju je s puno pozornosti slušao i rekao da ga jako zanima astronomija. Dogovorili smo da ćemo se družiti s astronomima.
Naše i njegovo odrastanje se nastavlja. On junački pravi korake odrastanja. Nekada ga ja moram gurkati, ali često i sam sebe tjera naprijed.