Povodom Svjetskog dana kornjača
piše: Marija Kukić
U našoj zemlji, ali i u svijetu vrlo često slave se neki značajni nadnevci i događaji i to na vrlo različite načine. Ali, postoje i mnogi dani koji se obilježavaju, a mnogi ljudi o njima znaju malo ili nimalo. Jedan od takvih je i Međunarodni dan kornjača. Obilježava se svake godine 23. svibnja.
Utemeljitelj ovog dana je AMERICAN TORTOISE RESCUE (ATR) s ciljem podizanja svijesti o važnosti zaštite kornjača. ATR je 1990. udomio 3 000 spašenih i izliječenih kornjača. Svrha im je bila edukacija, ali i poštivanje najstarijih stvorenja na svijetu.
Kornjače uistinu i jesu najstariji stanovnici našeg planeta. Starije su i od dinosaura i nadživjele su i njih, ali i mnoge druge prastanovnike Zemlje. No, usprkos višemilijunskom opstanku, danas im prijeti izumiranje. Ugrožene su urbanizacijom, uništavanjem staništa, ulovom i invazivnom vrstom kupljenom tko zna gdje i tko zna kakvog podrijetla. Najčešće su to uvozne koje se lako i brzo prilagođavaju, uspješno prezimljavaju i razmnožavaju u barama i rijekama.
Od mnogobrojnih vrsta kornjača kod nas je stanište našlo šest vrsta. U moru to su: glavata želva, zelena želva i sedmopruga uspinjača. Glavata želva je jedini stalni stanovnik Jadrana dok ostale dvije vrste dolaze samo povremeno.
Na kopnu žive: riječna, barska i kopnena kornjača/ ČANČARA. Sve one zaštićene su sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Najugroženija od svih je riječna kornjača za koju se pretpostavlja da ih je manje od tisuću jedinki.
Državni zavod za zaštitu prirode upućuje nekoliko savjeta i poruka, a koje bi pomogle očuvanju i zaštiti ovih najstarijih stvorenja na svijetu.
– Ne kupovati kornjače u trgovinama bez potvrde o podrijetlu!
– Ne uzimati kornjače iz prirode, osim u svrhu liječenja/oporavka od bolesti ili ozljeda!
– Nikada ne puštati egzotičnu kornjaču u prirodu! Radije joj pronaći novi dom!
– Ako kornjača prelazi cestu, podići je i prenijeti preko ceste u smjeru u kojem se kretala!
Zar nas ljude, ne bi bilo sramota kada bismo bili glavni krivci za nestanak još jedne, i to najstarije životinjske vrste na našem planetu? Ako tako dugo bivstvuju na Zemlji, zar da mi ljudi 21. stoljeća snosimo odgovornost i krivnju za njihovo izumiranje?
Prema Povelji UN o zaštiti životinja svaka divlja vrsta ima pravo živjeti na slobodi, u svom prirodnom okolišu, na kopnu, u zraku, u vodi… i ima pravo razmnožavati se. Ima pravo živjeti i razvijati se u ritmu i uvjetima života koji su svojstveni toj vrsti. Svaka izmjena i promjena nametnuta od strane čovjeka protivi se ovom pravu.
Zato, čovječe, poštuj pravo svakoga na život! Poslušaj i upamti riječi Siuox Indijanca, Onoga Kojeg Progone Medvjedi:
„ Samo onda kada bude posječeno posljednje drvo,
Kada zadnja riba bude uhvaćena,
Kada zadnja rijeka bude otrovana,
Shvatit ćeš da ne možeš jesti novac…“
I ovaj sam puta nešto naučio, hvala piscu..