Roko Dobra
Nije dalek put do snova školjki,
ja to najbolje znam, jer sam
vječiti putnik na tom putu,
i ja uvijek strepim zbog vjetra
koji se zavlači u krošnje maslina
da me ne prene u snovima
i da me ne vrati na pijesak jave.
Zato nastojim odagnati svaku misao
na vjetar, na otrovni vjetar
koji je moj najveći dušmanin,
i zato koračam polagano ne osvrćući se
na tiho škriputanje svojih cipela.
Koračam. koračam, koračam
i ne umaram se od hodanja,
ali je stoga mučno moje vraćanje;
jer pijesak jave roni duboko,
pa se vratim izranjenih nogu
sve do ravnodušja ti, svijete!