Istrani u Boki Kotorskoj
tekst: Snježana Akrap-Sušac
Rano jutro ispred naše ljepotice Arene. Sastanak pred odlazak za Boku da bismo u Donjoj Lastvi odigrali svoj poetski performans.
Od uzbuđenja nisam mogla spavati. Radost zbog susreta s najdražima ukrala mi je san.
Ostali ravnodušno čekaju prijevoz, ne očekujući ništa, osim da dobro odigraju predstavu. Put je dug, ali ugodan. Međutim, ipak su na kraju svi umorni.
Sve su muke zaboravljene kad smo došli u Perast, gdje nas je ljubazno dočekao don Srećko Majić.
Mislim da dvije stvari, koje su se dogodile te večeri, dugo neću zaboraviti. Prolazeći kroz Risan, zaustavili smo se da pozdravim mamu prije nego što goste smjestim u Perastu. Kad sam ušla u dvorište osjećala sam se kao u bajci- sa svih strana bijele kale i crvene ruže, u nosnicama intezivan, ali ugodan miris narančina cvijeta, a preko puta Kolumbarina, plaža moga djetinjstva. Susret s mamom, kao i uvijek na dolasku, prepun ljubavi.
Drugo što mi se urezalo duboko u pamćenje su lica mojih prijatelja, njihovo djetinje uzbuđenje i sjaj u očima. „ Snježo, ovo je čudesno…Nismo znali da postoji nešto tako lijepo…don Srećko je divan…“
Ujutro sam vidjela nasmijana lica i čula same hvalospjeve na račun ljudi, arhitekture i prirodnih ljepota. Moram priznati da sam bila ponosna na svoj rodni kraj i ljubazne ljude.
Dok smo šetali peraškim ulicama, prijatelj mi je rekao da je sretan onaj tko se u Boki rodio jer i obitelj i prostor oblikuju čovjeka. Obzirom da je slikar, rado bi nekoliko zimskih mjeseci provodio u Perastu te malo slikao, a malu uživao u mirnim, mirisnim ulicama okružen ljudima koji nikamo ne žure. Svi su se složili da sada bolje razumiju moju smirenost i ležernost.
Naša najmlađa članica je pohvalila gostoprimstvo ljudi govoreći da se nikad nigdje nije susrela s takvim ljudima i da se osjeća jedna urođena kultura ponašanja.
Puno toga je se dojmilo: miris naranči i limuna- nešto takvoga nikad nije osjetila; suze izazvane ljepotom kotorskih starogradskih ulica i zvukom flaute, koji je dopirao iz daljine; rumena u licu mi prilazi i govori da se ovdje osjeća kao najljepša žena na svijetu jer nije navikla da je muškarci tako gledaju (svidio joj se taj južnjački odnos prema ženama).
Kad sam prijatelja pitala što će mu dugo ostati u sjećanju, rekao je: rajska Boka i pogled tvoje mame kad si odlazila.