piše: Esad Redža
Kao klincu bilo mi je jako zanimljivo kad moja mama izvadi iz torbice šminku i ono malo čarobno ogledalce. Promijenila bi facu u sekundi. U tih nekoliko sekundi bila je to neka druga žena.
I danas znam uloviti žene u tom trenutku provjere vlastite ljepote. Dok se spremaju na taj čin budu smrtno ozbiljne …par poteza ružem ili maskarom, kroz kosu provučeni prsti, jednom, pa još jednom…
Tih nekoliko sekundi ponekad izazove na semaforu gužvu jer retrovizor se zna isto pretvoriti u čarobno ogledalce…
-To je to, kaže ona zadovoljno sebi, a sada po gasu!
Godinama prije pojave pametnih telefona taj se trenutak dao uloviti tek uživo. Danas se baš taj trenutak i tih nekoliko sekundi zove selfie, ali bože moj, nije to… to! Odjednom, taj trenutak, tih nekoliko sekundi ostaje zabilježen za trajanje, skuplja pažnju neko vrijeme pa nakon toga ide novi, novi, novi …
Ali, uživo je uživo. I, osim toga, selfie i tih nekoliko sekundi su za sav svijet, a ono lice prije i ono poslije provjere, ostaje i dalje dostupno samo dobrom oku promatrača.
Onom koji ženu voli u svakom tom njenom trenutku, i prije i poslije.