piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Što je antonim? To je riječ koja je suprotnog značenja prema nekoj drugoj riječi. Naziv je dobila od grčkih riječi: anti = protiv i onoma = ime, a može se još nazivati i protuznačnica, suprotnica, nasuprotnica.
Dvije riječi suprotnog značenja čine antonimski par. Antonimi se razlikuju po podrijetlu, po naravi značenjske opreke i stupnju socijalizacije.
Zadržat ću se samo na nekoliko primjera.
Prema podrijetlu antonimi mogu biti:
– raznokorijenski, primarni ili pravi i među njima ne postoji etimološka veza jer su im se izrazi razvili od različitih korijena: (topao – hladan, crn – bijel, zdravlje – bolest…)
– istokorijenski ili tvorbeni, a nastaju dodavanjem različitih prefiksa: ( nadvožnjak – podvožnjak, otvoriti – zatvoriti, ispodprosječan – nadprosječan…)
Mogu se tvoriti i od prefiksa koji označava negaciju: (veseo – neveseo, prijatelj – neprijatelj, rad – nerad, sreća – nesreća…)
Neki antonimi stoje u komplementarnom odnosu: (mlad – star, živ – mrtav, starost – mladost, istina – laž…) Dakle, ne može netko tko je mrtav, biti u isto vrijeme i živ. Ne može onaj tko je star, biti istovremeno i mlad.
Antonimi mogu biti: imenice, glagoli, pridjevi, prijedlozi i prilozi.
radost – žalost, pravda – nepravda
rađati – umirati, kretati -mirovati
svijetao – taman, zdrav -bolestan
iznad – ispod, blizu – daleko, prije – poslije
tiho – glasno, gore- dolje