piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Što je onomatopeja?
To je stilska figura koja teži da proizvede neki šum, ili da ga oponaša ili da stvori odgovarajući ekvivalent. To je vjerno oponašanje nekih šumova ili glasova:
–životinjskog glasanja; meee, kokoda, av av, mijau…Tako se glasanje životinja razlikuje od jezika do jezika, od naroda do naroda. Glasanje životinja /mačke/različito se „čita“ u različitim jezicima. danski – miav, engleski – meow, finski – miau, francuski – miaon, hebrejski – miyau, japanski –nyan/nyaa, švedski – mjau, turski – miyav…
-zvukova iz okoline; i cvrči, cvrči cvrčak/na čvoru crne smrče… (V. Nazor- Cvrčak)
kiša sitno sipi, sipi i rominja… (A. G. Matoš)
zuji, zveči, zvoni, zvuči/šumi, grmi, tutnji huči… (P. Preradović)
-stripovi, posebice zvukovi udaranja; bum, bang, tras, pljus…
-nazivi; etnici Barbara nazvani su zbog onomatopeje. Grčka riječ barbaris označavala je nekoga tko nije Grk, a zapravo je oponašala nerazumljiv govor –bar- bar.
Riječ onomatopeja dolazi od grčkih riječi ONOMA= ime i POIEIN=napraviti
Ima težište u glazbenim pojmovima, a izgrađuje se na zakonima ponavljanja.
Ovih jesenskih dana sigurno će kišiti. Tin Ujević onomatopejama govori o kiši.
Kiša rominja,/glogolji,/žamori, /kiša jadikuje, /mijenja pravac,/ vraća se,/bugari / i opet sipi i sipi.