Moja je želja da upoznam djevojku, koja je spletom okolnosti postala trajni invalid i prekinuta je njena mladost. Ona treba biti primjer svima koji su zdravi da cijene život.Margareta Sedlarević kao mala djevojčica od tri godine stiže u dom tete Ane, njene udomiteljice koja ju je odgojila i pružila joj sve što može.Ana je Margareti bila i mama, i tata, i terapeut, i anđeo čuvar koji bdije nad mladom djevojkom koja upravo na dan objave ovog priloga, puni 20 godina.
Margareta je već trinaesto dijete koje je udomila ova plemenita obitelj. Mene s njima upoznaje Slavenko koji im želi pomoći i ima puno ljudskosti.
U njihovom domu je topla teta Ana koja nas čeka na kućnom pragu i uvodi nas u svoj dom.
Njen suprug nas pozdravlja, a Margareta dolazi u dnevni boravak poput srne, tiho i pažljivo.
Ipak osmjeh i gesta njenih očiju koje se susreću s nama, daje nam znak da smo dobro došli.
Sa mnom je Slaven Brnić i moj sin Domagoj koji je generacijski bliži Margareti. Njih dvoje, Domagoj i Margareta, iako su oboje povučeni, u nekoliko rečenica otkrivaju da imaju slične interese.
Margareta puno čita, voli putopise, a ima želju i putovati. Djevojka je u prometnoj nesreći ostala bez jedne noge a uslijed komplikacija ostala je i bez druge noge. Ima proteze koje nisu udobne i nakon nešto dužeg nošenja žuljaju je i stvaraju joj rane. Ipak ona na život gleda smireno, uz veliku potporu svoje udomiteljice Ane koja smireno upućuje nju i prati njen put u život.
Skromnost i mladost kojom zrači Margareta, daje mi nadu u budućnost ove mlade djevojke. Naš razgovor teče glatko, ugodno i žao mi je što nemam više vremena da ju još bolje upoznam i više o njoj saznam.
Ali saznala sam da voli fotografirati. Ima lijep osmijeh. Željela bi posjetiti Škotsku i još neke druge strane zemlje.
Znam da bi voljela da ima više prijatelja svoje generacije. Ima puno prijatelja u Foto klubu Kadar koji su imali akciju za Margaretu i kupili joj foto aparat kojim ona rado slika prirodu.
Na kraju posjeta nas ona odvodi u svoju sobu u kojoj je mala biblioteka. Moj Domagoj nas slika. Ponosna sam na njega što je brzo stekao takvu prijateljicu, koja je načitana, lijepa i zna engleski jezik. Jezici joj leže i vjerujem da bi ona željela učiti i graditi sebe kao osobu.
Ima Margareta planove za budućnost. Ljubav prema životinjama i želja da ima psa u njenim je planovima.
Ima ona nade da živi samostalno, da ima obitelj i ljubav.
Ova mlada ruža ubrana prerano, za mene je heroina koja snagu crpi iz života.
Tuga i zbunjenost nema mjesta u njenom životu.
Vrijeme provedeno s Margaretom i njenom obitelji, za mene je punjenje baterija. Želim im pomoći, ali ne znam kako. Pitala sam ju treba li pomoći i rekla sam im da Hrvatski glas Berlin čitaju iseljenici koji su puno puta pomogli.
Ipak ni jednom gestom oni ne otkrivaju potrebe, a znam da ih ima puno.
Toplina kojom su me dočekali i ispratili grije me i sada. Moje srce koje je imalo mjesta za moju djecu, sada ima mjesta za još jedno dijete koje se zove Margareta.
Kada se smije, Margareta ima jamice na obrazima, spušta pogled i krije osmjeh. Taj lijepi pupoljak bit će ruža, a meni kći koju nisam imala, a toliko sam ju željela.
A mi se ljutimo i nepromišljeno mrmljamo. Neka nam ova mlada osoba budu uzor i svjetlo koje će svima obasjavati putove života. Nema mraka, nema tame.
Hrabro nastavi dalje, Margareta! I budi ruža koja će oko sebe širite najnježnije mirise!