Dragica Šimić
Pjesma duše je vrelo ljepote
Uvala tiha što mirom se sanja
Stihovi njeni tugama melem
Mraku života svjetlost danja.
Tu ću se skriti u njena njedra,
Neka me rime pučinom nose.
Nek vjetar puše, razapni jedra
Pusti u eter dušu ko kose.
Stihom veslaj, u pjesmi budi
Dok putuju brodovi, brodovi ljudi.