tekst i foto: Igor Matijašić
Priča nije tipično hrvatska i baš je zato nadasve zanimljiva…
Dakle, imate odraslu osobu koja završi fakultet i zaposli se u struci. Ne kuka o maloj plaći, ne proklinje sve oko sebe i ne govori stalno da u našoj državi ništa ne možeš sam…radi nekoliko godina, no pokretački i energični crv u njemu ne da mu mira. Neprestano sanja da može više, mašta o projektu čije se kockice polako slažu u glavi i dođe trenutak kad se odluči na rizik. Skupi ušteđevinu na hrpu i krene u veliku avanturu!
Sve ove navedene rečenice vezane su uz mladog zagorskog genijalca po imenu Luka Veverec, a projekt o kojem govorimo zove se Park znanosti.
O čemu se zapravo radi?
Na obiteljskom imanju u Oroslavju Luka je postavio dvadesetak neobičnih eksponata koji svim posjetiteljima nude praktičnu primjenu stečenih znanja. Svaki je predložak zanimljiv na svoj način, a svi jednostavno potiču na razmišljanje. Sviranje Ode radosti na Glazbenoj ogradi, mogućnost da se ljudi čuju na velikoj udaljenosti dok šapću, optičke iluzije, neposredna primjena Pitagorinog poučka…
Užitak za djecu, ali i odrasle!
Kreativni Luka ne misli stati, već mu je u mislima daljnja razgradnja samog projekta, a novi eksponati dobivaju jasne konture. Planira se i suvenirnica, putevi koji vode prema eksponatima dobit će imena po hrvatskim znanstvenicima i znamenitim osobama, park će se vrlo brzo i dodatno prostorno proširiti…
Naravno da se i inženjer Veverec morao „sučeliti“ s najvećim kočničarom cjelokupnog sustava koji jednostavno ne da naprijed (svim poznata administracija), no niti uobičajena rečenica „trebate još jedan papir“ nije mogla ovog strastvenog osobenjaka skrenuti s pravog kolosijeka. Luka je još jedan pravi dokaz da se može uspjeti i u našoj zemlji. Potrebna je samo nepresušna energija, ogromna količina strasti i ljubavi prema onome što radiš.
Da, potreban je i novac! No sigurno je da će se i njega naći te da će nadležni pronaći načina da dodatno financijski potaknu ovakve entuzijaste. Gradić Oroslavje može s ponosom istaknuti da ima u svojim „njedrima“ prvi projekt ovakve vrste u Hrvatskoj, a nesumnjivo je da će i Ministarstvo turizma itekako „zabilježiti“ obogaćenu turističku ponudu Hrvatskog zagorja…
Ako se vratimo na početak priče, opet smo suočeni sa sljedećim – Luka je mogao mirno nastaviti raditi posao za koji se školovao, a onda jednog dana, kao i mnogi, odlučiti „dići sidro“ i zaputiti se na neko egzotično europsko odredište.
Nije, nego je baš svojim primjerom možda utro putokaz i nekim novim pojedincima koji su „na vagi“ te dvoje oko svoje budućnosti…
Luka je zapravo i prava preteča onoga što svi skupa želimo vezano uz naše obrazovanje – kreativna i stvarna primjena naučenih činjenica. On je, na neki način, obogatio cjelokupan školski sustav sjajnom učionicom na otvorenom. Siguran sam da će svi klinci prije upamtiti sve o katetama i hipotenuzi pravokutnog trokuta kad vide Lukin eksponat u Parku znanosti, nego rješavanjem stotinjak istih zadataka vezanih uz poučak znamenitog matematičara.
Veliki palac gore za Luku!
Još jedan u nizu mladih ljudi za koje se s pravom može reći da predstavljaju bolju Hrvatsku…