piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Suživot bakterija ili kolonizacija
Pneumokok je bakterija koja stalno živi (kao sustanar) na sluznici nosa i ždrijela kod 30 % zdravih odraslih ljudi. Čak 70 % male djece ima tu bakteriju u nosu ili ždrijelu. Ta pojava se zove kolonizacija.
Ako čovjek ima čist i prohodan nos, te urednu otpornost (imunitet), neće se zaraziti i oboljeti od te bakterije. To stoga što se na sluznici nosa i dišnog sustava nalaze trepetljike koje stalno izlučuju sluz u kojoj se nalaze zaštitne tvari – antitijela. Ta antitijela stvaraju otpornost protiv bakterija.
Način širenja bakterije
Bakterija se od čovjeka do čovjeka širi kapljičnim putem, dakle zrakom, prilikom kašljanja ili kihanja, a možemo ju dobiti i dodirom ruke ili predmeta bolesne (zaražene) osobe.
Infekcija pneumokokom
U zimskom periodu se pri grijanju stana zrak previše osuši. Tada se osuši i sluznica nosa i dišnog sustava. Osuše se i trepetljike pa više ne mogu izlučivati zaštitnu sluz. Tako nastaje smanjena otpornost. U tom slučaju pneumokok više nije samo mirni sustanar na sluznicama, već se pretvori u agresivnog neprijatelja, prodire dublje u tkiva i uzrokuje ozbiljne bolesti.
Inkubacija
To je vrijeme od kontakta s bolesnom osobom pa do izbijanja bolesti. Iznosi 24 sata.
Zaraza
Znak zaraze pneumokokom je naglo povišena temperatura, zimica, klonulost, loše osjećanje, uhobolja ili kašalj. Od te bolesti obolijevaju često mala djeca do 3. godine života, osobito ona koja pohađaju jaslice ili vrtiće ili koja žive u dječjim domovima. Odrasli ljudi iznad 60. godine, također su skloni toj zarazi, osobito ako su i kronični bolesnici. Ugroženi su srčani bolesnici, tlakaši, šećeraši, jetreni bolesnici, alkoholičari i pušači. Pneumokok je osobito opasan za ljude koji imaju bolesnu slezenu ili im je slezena zbog nekog razloga odstranjena. Pneumokok uzrokuje upalu uha, nosa, sinusa, dišnih putova, porebrice, sinusa, srčane ovojnice ili zglobova. Bakterija može preplaviti krv pa nastane otrovanje krvi ili sepsa. Od te zaraze obolijevaju i ljudi koji pate od kroničnog umora, oni koji se loše hrane ili koji su nedavno preboljeli gripu. Bolest se uvijek javlja kod oslabljenog imuniteta, a to je često u zimsko doba kada vladaju viroze i prehlade.
Dokazivanje bakterije
Pneumokok se može dokazati brzim i jednostavnim postupkom: brisom sluznice nosa ili ždrijela ili krvnim pretragama. Ako se ustanovi zaraza, potrebna je ciljano liječenje jakim antibiotikom. Ako su nalazi brisa uredni, u krvi može se može dokazati virusna upala za koju nije potreban antibiotik.
Liječenje
Dosadašnja višegodišnja loša i nekritična primjena antibiotika (kod svake povišene temperature kod djece ili odraslih) dovela nas je do toga da pneumokok više ne reagira na penicilin kojim smo ga uspješno liječili do prije nekoliko godina. Stoga danas pneumokok moramo suzbijati snažnijim antibioticima koji su i skuplji i koji imaju svoje uobičajene nuspojave.
Sprečavanje zaraze
U zimskim mjesecima važno je izbjegavati veće skupine ljudi, te često prati ruke. Par puta dnevno treba na kratko provjetriti prostorije u kojima boravi dijete ili starija osoba. Treba koristiti ovlaživače zraka na radijatorima. Za ovlaživanje nosne sluznice postoje kapi, sprejevi ili masti. Preporučuju se i kratke šetnje na zraku sa djetetom ili starijom osobom. U zimsko doba valja piti povećanu količinu vode ili blagog nezaslađenog čaja.
Cijepljenje protiv pneumokoka
To je najbolji način borbe protiv pneumokoka. Naša država (uz Estoniju) još nije uvela obvezno cijepljenje djece i starijih ljudi, kao što to radi cijela Europa i Amerika. No cjepivo u Hrvatskoj postoji i dijete se može cijepiti na zahtjev roditelja, uz plaćanje. I starije rizične osobe također se mogu cijepiti na zahtjev. Cijepljenjem se pojačava otpornost u roku od 3 tjedna. Oko 10 % cijepljene djece ima blage nuspojave: to su smanjenje apetita, razdražljivost, kratkotrajno povišena temperatura i crvenilo na mjestu uboda.
Kampanje protiv cijepljenja
U današnjem vremenu povremeno se javljaju kampanje protiv bilo kakvog cijepljenja.
Nestručnjaci u takvim kampanjama tvrde kako neke vrste cjepiva uzrokuju autizam kod djece. No do sada nigdje i nitko nije predočio dokaze o tome. Za ispravnu odluku o cijepljenju važno je imati dobar odnos sa djetetovim ili obiteljskom liječnikom. To je najbolji preduvjet da se sagleda dobrobit cijepljenja u odnosu na opasnost od pneumokokne zaraze.
U dječje ambulante često dolaze mladi roditelji (koji su sami uredno procijepljeni, zaštićeni i zdravi) koji se protive cijepljenju svoje djece. Oni informacije o dobrobiti svojega djeteta traže od stroja (Interneta), a ne od dječjega liječnika koji ima uvid u sve djetetove bolesti i u njegovu otpornost prema bolestima.
Anketiranje roditelja
Nedavno je provedrena anketa među takvim tridesetogodišnjim roditeljima. Rezultati su gotovo porazni. Čak 40% mladih roditelja ne zna razliku između virusne i bakterijske upale kod svog djeteta. Isti postotak tih roditelja smatra da se viroze moraju liječiti antibioticima. Zato takvi nedovoljno obrazovani i lakovjerni roditelji inzistiraju na antibiotskom liječenju svoje djece kad ona boluju od viroze. Stoga nije čudo da se u Hrvatskoj 90% antibiotika troši u izvanbolničkoj medicini, osobito u zimskim mjesecima kada vladaju viroze i prehlade.