BEĆARAC

piše; Marija Juračić
Danas prepirka u našem domu prerasta u svađu. Tako je žustra da se pitam, tko je ova mlada žena koju sam rodila, a u pogledu moje pogrešno odgojene kćeri vidim, dok gleda moga zeta, da se pita:“ Gdje sam samo pronašla ovog tipa kojem se ništa ne može dokazati?“

Iako vjerujem da nema odrasle osobe u Hrvatskoj koja nije čula za slučaj bećarac, moram ga spomenuti za neupućene.

Ukratko, na Smotri folklora, pjevač bećarca je otpjevao stih  kojim je grubo uvrijedio čast prisutne policajke, a koji u finom društvu ne smijemo ponoviti. Prijeti mu kazna.

Ja oportunistički tvrdim da nemamo sve podatke da bismo mogli suditi. Naime, ne znamo, je li policajka tamo bila u uniformi kao službena osoba na svome radnom mjestu pa bi pjevačko nasrtanje na nju bilo kažnjivo djelo, ali je i ona konobarica, kojoj su razbili lice, također bila službena osoba na svome radnom mjestu, a ne znam kako je to završilo. Vidimo i kako loše prolaze nogometni navijači kada kamenom u glavu uvrijede službenu osobu.

Zbog neupućenih, koji čitaju ovaj članak, moram napraviti malu digresiju. Dakle,  bećarac je oblik pjesme  koja ima korijene u slavonskom selu. Pripisuje se neoženjenom muškarcu, momku – bećaru koji uživa u slobodnom, često raskalašenom životu, kavani, glazbi i ponekom preskakanju tuđega plota. Ima namjeru zabaviti slušatelje. Sastoji se od dva  rimovana deseterca koji imaju isti melodijski obrazac. Drugi je stih pjesme obično humoristička antiteza prvom. Vedrog je sadržaja, često lascivan. Ušao je na UNEESCO listu kao nematerijalna baština.

Je li bećarac umjetnost? Kao i svako drugo stvaralaštvo u svojoj domeni – može i ne mora biti, ali to već spada u područje umjetničke kritike.

Dok vama iznosim ove podatke, uočavam da me nitko ne sluša, jer su se moji ukućani zapjenili, ukopali u rovove, baš kao saborski zastupnici, pa sipaju tvrdnje ne slušajući argumente onog drugog, također poput saborskih zastupnika.  Zet se zauzima za ženska prava i viče da je ta policajka trebala na licu mjesta uhititi tog vulgarnog izazivača nereda. Kraj tolikih ljudi u dvorani samo se njega čulo! Kako na izvođenju klapa nema takvih ispada? Tamo ti klapa sa šumom mora u pozadini šapuće nježne, romantične riječi o mjesečini, maslini i drači, a ne poziva te  vulgarnostima u krevet.“

„Kako ne razumiješ?“, vrišti moja kći, a jedna joj je modra žila iskočila na čelo,“ to je bećarac, nije to tvoja romantična klapa. Tamo moraš biti spreman na lascivnosti. Možeš mu i odgovoriti stihom. To je takva vrsta zabave! Osim toga, da išta čitaš znao bi kakve je raskalašene stihove pisao Prevert, a čak se ne rimuju…“

„Neka on svojoj materi pjeva takve … “, tu moj zet upotrijebi izraz kojeg se ni jedan bećar ne bi postidio pa moram intervenirati:

„Hej, zete, nije bećarac goli prostakluk. Lascivan i duhovit da, vulgaran ne. A ako prijeđe neke granice, nije to do bećarca, nego do…“

Kao da govorim kupusu. Nastavljaju sa svađom. Ne uviđaju bit. Onu pravu. I onu pravnu. Bilo kako bilo, najbolje je  pjevati operu. Nju eventualno osigurava samo poneki vatrogasac.