piše: Marko Jareb
Nedavno sam pročitao u jednoj dnevnoj tiskovini kako svaki Hrvat baci godišnje 75 kilograma hrane. Najviše se baca voće i povrće, skoro polovina od toga.
Gledao sam i najnoviji hrvatski film, koji se trenutno prikazuje u kinima za koji je njegov redatelj rekao kako je to igrani film za čije je snimanje utrošeno 10 milijuna kuna.
Platio sam kartu 39 kuna. Kada podijelimo cijenu snimanja s cijenom jedne karte trebalo bi preko 250 tisuća gledatelja gledati taj film kako bi se vratio novac utrošen za snimanje istoga.
No, redatelj filma je rekao kako na hrvatske porezne obveveznike otpada oko 2,5 milijuna kuna novca za njegovo snimanje. Znači kako bi preko 64 000 gledatelja u RH trebalo gledati film da bi se povratio njihov novac.
Ako bi sudili po gledanosti prethodnih filmova istog redatelja vjerojatno će i ovaj film doseći brojku gledanosti kojom će se novci hrvatskih poreznih obveznika povratiti, jer je najnoviji njegov film u produženom premijernom vikendu gledalo 23 212 gledatelja što je donijelo prihod veći od 755 tisuća kuna. Po tome ispada da je prosječna karta bila nešto veća od 32 kune. Kome je išlo onih mojih 7 kuna koje sam ja više platio za kartu? Vjerojatno sam ja gledao film u predpremijeri, jer sam ga gledao 02. siječnja.
Koliko se u RH samo traži prigoda za zaradu? Hoće li gledanost navedenog filma vratiti cijeli iznos utrošen za njegovo snimanje, pokazat će vrijeme. Kolika je vjerojatnost da bi navedeni film mogao ostvarivati i profit?
U filmu ni jednom mjestu nije prikazano kako Hrvati bacaju hranu, ali je prikazano kako fali prostora osuđenicima u hrvatskim kaznionicama. Radi toga je potrebno izgrađivati nove, što se također prikazuje u filmu.
Koliko bi još prostora falilo da su u njima i oni koji su dolaskom demokracije u RH nosili sa sobom tranzistor na „Jelačić placu“ te nisu mogli vjerovati da čuju spikera s istoga kad bi ga uključili svaki puni sat za čuti najnovije vijesti kako govori „Ovdje Hrvatski radio“?
Je li se može i u RH vidjeti nekoga gdje zagrize jabuku na par mjesta uzetu iz kontejnera za smeće i to pojede, a ostatak baci natrag u kontejner? Vjerojatno je odgovor potvrdan kad toga ima i u Americi, kako mi je ispričala jedna profesorica, kako tamo sve više ima gladne djece.
Ako pretpostavimo da je 100 kuna iznos bačene hrane po svakom Hrvatu godišnje, ispada da bi se moglo snimiti najmanje četrdeset filmova po istoj cijeni kao za gore navedeni. Koliko bi se od toga onda moglo nahraniti gladne djece?