Ljerka Varga
Grad ovijen Bosutom kao ogrlicom,
Raširio se obalama s obje strane,
preko svega dan u mirisu lipa
Sunce kada nad ravnicom grane.
Polja su se žuta, tu okolo svila,
Šušti žito, cvatu suncokreti,
Dan miruje kao Bosut rijeka
Noć je tiha, a mjesec će bdjeti.
Šume mirno svoje priče zbore,
Kuda Bosut ide, a kažu ne teče,
Dok on ima dv’je obale svoje,
Mjesec se u njemu kupa svako veće.
Tiho plovi Bosut rijeka tu ravnicom,
Vinkovce je ovio, svojom ogrlicom.