Pismo iz domovine
tekst i foto: Lada Franić-Glamuzina
Draga Sonja, ovo ljeto Zagreb je specifičan: nema žege koja je bila prošlih godina nepodnošljiva pa nisam ni išla u grad.
Nema previše turista zbog Covida-19, a zanimalo me kako grad izgleda poslije zemljotresa.
Izgleda da su COVID i zemljotres pročistili zrak, da su stabla u mnogobrojnim drvoredima, šetalištima i parkovima zelenija nego prije.
Ima li života, ima li kreacije, ima li mašte u načetome gradu koji se klima na malo jačem vjetru?
Draga Sonja, noge me same povedoše uz Radićevu ulicu preko Kamenitih vrata, skrenuh lijevo pokraj Klovićevih dvora i odoh prema Strossmayerovu šetalištu.
Imam što i vidjeti! Draga Sonja, zamisli izložbu riječi???? Pa je li to uopće moguće? Kako?
Da, u Zagrebu je sve moguće, Draga Sonja!
Naime, na zidu podno Vranicanijeve poljane nalazi se izložba starih zagrebačkih ili purgerskih riječi.
Ta izložba nije slučajno tu postavljena, nastala je u sklopu manifestacije Ljeto na Strossu i izaziva veliki interes svih prolaznika i onih koji pokraj te izložbe sjednu u sjenu drvoreda i popiju piće. Izložba je jedinstvena.
Draga Sonja, nisam mogla proći pokraj ovog napukloga zida i srca a da ga ne fotografiram, ovo srce nalazi se na Griču u blizini kultnog Muzija slomljenih srca, no ovo srce smatram simbolom Zagreba nakon zemljotresa.
Srce mu je slomljno, Sonja moja, ali grad nije izgubio dušu kao što to dokazuje na svakom koraku ovim izložbenim i drugim kreacijama.
Zagrepčani u centru grada bore se da zimu dočekaju u natkrivnim domovima i zakrpanim zidovima. Nadamo se da će smoći snage i do prvih kiša i snijegova smjestiti se u svoje domove jer do sad ni jedna državna ni gradska institucija nije poduzela ništa konkretno da ljude zbrine i pomogne im popraviti domove.
Ostavljeni su da se snalaze i sami kreiraju svoje zidove i krovove da skupljau razne potvrde i dozvole.
I budu, draga Sonja, u Zagrebu je sve moguće!
Pozdrav iz Agrama!
