piše: Marija Matijašević
Stružec je lijepo selo ispod Moslavačke gore, na cesti Popovača-Sisak. Leži na dvije rijeke, Lonje i Česme, uz najveće naftonosno polje u Hrvatskoj ( od 1956 g.) na granici Parka priroda Lonjsko polje.
Eto paradoksa, tu su neki smislili napraviti Kompostanu koja je postala smetlište.
Već 6 mjeseci gušimo se od smrada.
Iako je šef navozio smeće na teren za koji nije imao nikakovih papira, ishodio ih je poslije mjesec dana. Dovozili su kamioni mjesecima smeće iz okolnih županija. Dok smo mi to saznali, pobunio se sav puk.
Peticiju je potpisalo 380 ljudi, a na zboru je bila žestoka rasprava. Bili mediji i bilo na Provjereno, Tv Mreža. Sljedili su protesti i sastanci, no napravili nismo ništa. Korona je samo pogoršala situaciju. On je dovozio, mi smo se gušili, padali od vrtoglavica i plakali.
Slijede molbe svima koje smo znali i pisanja po medijima. Ništa nije pomoglo. Šef je toliko moćan da se samo smije i radi i dalje svoje smeće. Kako je ta “Kompostana” napravljena na cijevima od naftovoda, u sredini sela, između dvije rijeke, u parku prirode, nagomilalo se smeća i sada on traži dodatnu zemlju, do rijeke Lonje prema Sisku. Nezamislivo.
Mjesni odbor Stružec bori se svim silama, sastancima pregovorima, medijima. A u subotu 29.08.2020. u 12 sati idemo na barikade.
Smeće mora nestati, dok nije prekasno i dok se nešto ne dogodi. Pokraj njega pasu konji i rade ljudi, djeca tuda prolaze u školu, trudnice šmrcaju, stari kašlju, autoprolaznici čepe nos. Svi znaju za smrdljivi Stružec.
Odmah i sad tražimo zatvaranje “Kompo-smeća”, oduzimanje uporabne dozvole, odvoz smrada, iseljenje.
Jer, prvo i jedino, najveće pravo svakog čovjeka je: IMATI PRAVO DISATI! Mi to nemamo! A to pravo oduzeli su nam naši načelnik, gradonačelnik, župan, dožupan …i svi oni koji su dali dozvole a nisu razmišljali glavom, nego dobitkom. Prodali su nas!
Molimo vas, podržite nas!
Hvala!