piše: Dragica Trumbetaš
Jučerašnji dan u Saboru, pokazao je pravu sliku društva. Premijer ne odgovara na pitanja, već pronalazi odgovore, kojima bi omalovažavao zastupnike.
Potpuno isto je u životu, osnovna egzistencijalna pitanja se ne rješavaju, a građani se ponižavaju.
Poslije Josipe, nitko iz vladajuće garniture ne bi smio biti toliko bahat.
Preduboki je ponor između Vlade i građana. Najavio je i još žešći obračun s neistomišljenicima.
Osobito mu se nije dopala, usporedba sa Sanaderom i tu je u pravu. Po načinu ophođenja više liči na Keruma, samo malo stilski dotjeraniji. Saborsku zastupnicu naziva debitanticom iz provincije, insinuira da je zalutala na njegov “Bal veličanstvenih” i još se usudi nešto pitati, ta žena.
Demokracija da, ali ne i za one koji sjede s krive strane.
Najdraži su mu oni koji su u Saboru pustili korijenje, oni imaju poznati obrazac ponašanja, no nije mu smetala dr. Maja G. B. u svojim hvalospjevima, ona zna naći put do srca svih svojih nadređenih.
Doktorica izgleda ima uzor u dugovječnoj dr. Ani S. Rukavini. U poznim godinama prati Bandića, gdje on okom, ona skokom.
Godine nisu prepreka, pomaže Bandića u “delanju”. Juri gradom od NO do NO, navodno nadzire poslovanje.
Dok Plenković u Saboru širi svoj paunski rep,
BAT u čijem je vlasništvu grupa “Adris” najavio je odlazak iz Hrvatske.
Ako oni odu promijenit će se krvna slika Hrvatske.
Zapošljavaju 1600 radnika, s dobrim prosjekom plaće. Bitno će utjecati na ostvaren prosjek plaća u Hrvatskoj,iako su poslovali u provinciji, bili su crvena krvna zrnca u anemičnoj ekonomiji, najbolji investitori i još bolji donatori.
Kad je falilo novaca u državnoj kasi, povećala se trošarina na cigarete, i zato su oni odlučili otići.
No o tome se ne priča, 1600 zaposlenih i još 400 kooperanata, poljoprivrednika, koji su uzgajali duhan,kud koji, mili moji.
Puno njih i u mirovinu, no mirovina neće zato u prosjeku biti veća, iako će oni imati dobru mirovinu.
I ovo mizerno usklađivanje pasti će na još niže postotke, ako ne i u minus.
Jednostavno više neće biti firme koja bi dizala prosjek plaća, a prema tome se usklađuje mirovina.
Sutra prestaje važiti moratorij na ovrhe, poštari neće biti dobrodošli.
Svi se dugovi moraju platiti, uz to mnogi na tome moraju dobro zaraditi.
Na jednom dugu bar četvorica, vjerovnik sa zateznim kamatama, agencija za potraživanje, Javni bilježnik i sudski troškovi, svi žele zaraditi na čovjeku koji nema za početni dug.
Veli Plenković sve je iz oholosti, kad susjed vidi susjeda da ima novi telefon, on kupuje još veći, iz oholosti su valjda i dugovi, kad susjed vidi da susjed potpisuje dospijeće ovrhe, poželi i on da ima ovrhu.
Onda lijepo oba dva vire u dvorište trećeg, koji peče janjca, jer mu je država oprostila dug.
I tako u krug, dva vire a jedan peče.
Treba imati hrabrosti nabaviti ražanj u ova teška vremena ili samo imati prave prijatelje.
A prijateljima moraš biti uvijek pri ruci, zna to dr. Rukavina a bome i dr, Grba.
Jedna je zašla u treću dob, a druga je po Plenkoviću,
isto debitantica, među njima savršeni međugeneracijski sklad.
Mlađa uči od starije,
a građani grcaju u dugovima koji nisu nastali zbog nedostatka novaca,
malih plaća i malih mirovina, velikih režijskih troškova,
već zbog primitivnog jala.
Eto, sad znamo, neprijatelj je u nama, ne treba biti jalan, bogati moraju imati puno, a ostali ono što ostane, ako ostane!