Reakcije na Javni poziv Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
U povodu Javnog poziva za dodjelu stimulacija autorima za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva i prevoditeljima za najbolja ostvarenja na području književnog prevodilaštva u 2019. i 2020. godini objavljenog na stranicama Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske 22.04.2021., pokrenuta je peticija (inicijatori: Ivana Rogar, Marija Dejanović, Monika Herceg, Antonela Marušić), kojom se poziva Ministarstvo da poništi ovaj Javni poziv.
Naime, propozicije ovog Javnog poziva, stoji u tekstu naslova “Pravo na kvalitetu”, koji prati peticiju, “ometaju proces dodjeljivanja stimulacija doista najboljim djelima” te u zaključku potpisnici traže od Ministarstva kulture i medija RH “da se ovako formulirane kriterije poništi te da se brojčane pokazatelje recepcije zamijeni adekvatnijim smjernicama za estetsko vrednovanje književnih djela, koje bi na transparentan način trebali zajedno osmisliti stručnjaci, ali i zainteresirana kulturna javnost.”
O ovom Javnom pozivu i kriterijima za dodjelu stimulacije autorima, naša književnica Andrijana Kos Lajtman u pismu upućenom Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, piše sljedeće:
“Poštovani, javljam vam se prije svega kao književna autorica, a nakon toga i kao znanstvenica, sveučilišna profesorica književnosti i književna kritičarka, vezano za Javni poziv za dodjelu stimulacija autorima za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva i prevoditeljima za najbolja ostvarenja na području književnog prevodilaštva u 2019. i 2020. godine objavljen 22. travnja 2021. na internetskim stranicama vašeg ministarstva.
Čitajući natječaj, naime, uočila sam niz nejasnoća, propusta pa i potpunih kontradikcija zbog čega osjećam svojom moralnom i profesionalnom dužnošću upozoriti vas na dotične te zamoliti za objašnjenje, ali i upozoriti na nelogičnost, pa i nelegitimnost (stručnu, moralnu, a moguće i pravnu) takvoga natječaja.
Svoja zapažanja pokušat ću sabrati taksativno i čim kraće:
1) Kako je moguće da se kao jedan od kriterija izvrsnosti uzima broj književnih kritika i mjesto njihova objavljivanja, a zanemaruje se ključna i elementarna njihova odrednica – vrijednosna odrednica napisane kritike. Drugim riječima, zar je doista moguće da se stimulacija za izvrsnost može dobiti samo temeljem bodova po broju i mjestu objavljenih kritika, pa makar te kritike bile i negativne?! Znači li to da autorica/autor koji prikupi veliki broj negativnih kritika dobiva jednak broj bodova kao i autor/autorica koji prikupi isti takav broj pozitivnih kritika? Ne čini li vam potpuno nelogičan, suštinski apsurdan tako postavljen kriterij? On, naime, proizlazi iz formulacije Natječaja koja navodi da se boduje „objavljena kritika u sljedećim medijima“ potpuno zanemarujući činjenicu da bi autori/autorice koji se natječu u izvrsnosti trebali konkurirati svojim pozitivnim (a ne negativnim kritikama). Ukoliko ne promijenite navedenu formulaciju, natječaj nipošto neće pridonijeti filtriranju najkvalitetnijih autora/autorica, već upravo suprotno.
2) Nejasno je temeljem čega je izvršena kategorizacija medija, odnosno, koji su bili kriteriji temeljem kojih je neki medij (novine, časopis ili portal) vrednovan s 10, odnosno 7, odnosno 4 boda – je li taj kriterij tiraža novina/časopisa, tradicija (godine postojanja), profil kritičara koji pišu za neki medij, geografska odrednica (nacionalni vs. lokalni mediji) ili nešto drugo. Iz vaše klasifikacije kriterij bodovanja medija nije nimalo razvidan.
3) Zašto među pobrojenim medijima nisu navedene neke dugogodišnje radijske emisije koje se bave književnom kritikom, primjerice, višedesetljetna emisija Bibliovizor Trećega programa Hrvatskoga radija (dok su s druge strane, s pravom, navedeni neki netom pokrenuti portali/časopisi).
4) Zašto je jedan od uvjeta izvrsnosti sudjelovanje na festivalima i manifestacijama, odnosno, u kakvoj su točno vezi književna izvrsnost (kvaliteta) i nastupi na takvim manifestacijama? Jasno je, dakako, da oni mogu biti povezani, no isto tako i ne moraju. Ukoliko bi ovo bio natječaj za stipendiranje najpopularnijih autora, taj bi kriterij bio vrlo logičan. S obzirom da je riječ o stipendiranju izvrsnosti, mislim da je ovaj kriterij potpuno nevalidan i da diskriminira određene skupine autorica/autora koji iz bilo kojih razloga ne mogu ili ne žele sudjelovati na festivalima (stare i bolesne, trudnice i rodilje, manje poznate autore/autorice, osobe slabijeg socijalnog statusa, osobe koje žive na udaljenim i perifernim dijelovima države itd.)
5) Zašto se dobitnik nagrade Tin Ujević priznaje (štoviše, dodjeljuje mu se maksimalnih 40 bodova), no kandidati šireg/užeg kruga te iste nagrade se nigdje ne spominju niti vrednuju kao što je to slučaj s ostalim pobrojenim nagradama?
6) Zašto se u Natječaju koristi termin „dobitnici“ i kada je riječ o pojedincu dobitniku/dobitnici određene nagrade, i kada je riječ o sudionicima šireg ili užeg kruga neke nagrade? Ne bi li u potonjem slučaju trebalo koristiti riječ „kandidat“, „sudionik“ i sl., jer autori koji su ušli u širi ili uži krug neke nagrade svakako nisu dobitnici.
Smatram da je ovako formuliran natječaj, kako je objavljen na vašim stranicama, ne samo nefunkcionalan i problematičan nego i nelogičan, moralno i stručno upitan, a u jednom svom dijelu i apsurdan.
Mislim da bez njegova detaljnog stručnog i pravnog preispitivanja te po mogućnosti objave njegovih korekcija i dopuna (ako ne i raspisivanja novoga natječaja), hrvatska književnost i kultura mogu imati mnogo više štete nego koristi.
Srdačan pozdrav,
Andrijana Kos-Lajtman