tekst: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena na dan vjenčanja ovo dvoje mladih, 1906 god. u Sonti. Mladenka je Marica Miloš, Šimicina, koju su zvali Tuta. Po njenom nadimku ( koji su joj dale susjede Mađarice kad je bila djevojčica tepajući joj Mariška-Tutuška, jer je bila punačka), je nastao nadimak Tutini, jedne grane obitelji Šimicinih.
Mladoženja je Nikola Miloš, Fajferov. Prije su u Sonti muške osobe po imenu Nikola, oslovljavali sa Mika, pa je tako i ovaj mladoženja bio poznat kao Mika Fajferov. Mladenka je bila kao i sve žene u Sonti u to vrijeme, domaćica i radnica u polju i domu. Mika je imao sreće te je bio stalno uposlen u dvorcu Wendli Moora, znan kao „Vajndlov salaš“ (današnji Mladi Borac) na održavanju parka.
Vojsku je služio u Budim-Pešti, pa ga je supruga, jednom prilikom 1909.g. posjetila i izvjesno vrijeme se i zadržala u gradu. Od mađarskih gospođa je naučila mnoge vrijedne stvari, a među njima najvrjedniju, da je znanje moć. Vrativši se u Sontu, primjenjivala je stečeno znanje i prenosila na njihovu djecu i sve sa kojima je dolazila u kontakt. Po povratku iz vojske, Mika je nastavio raditi kod gospodina Moora.
16. svibnja 1924-te Dunav se izlio iz uobičajenog korita i svi poljo-usjevi su bili potopljeni i uništeni.Voda je dopirala do prvih kuća, a selo je već iste godine zahvatila glad. Mnogi su tražili i našli izlaz putovanjem u Ameriku. Te iste godine su otišli deseci Sonćana, a i kasnije 19. lipnja 1926. kada je rijeka ponovno nadošla, mnogi su krenuli u potragu za boljim životom, a najviše da od gladi spasu svoje najbliže.
Među njima je bio i Mika. Već kada je polazio (1924.g.), vjerovao je kad zaradi dovoljno novca da će se vratiti svojoj supruzi, kćerima Janji od 15 godina i Mandi od 12 godina i sinu Marku starom 8 godina. Od Sonte do Zagreba se putovalo vlakom sve do Splita. Tamo su se ukrcavali na brod za Ameriku, odnosno za Kanadu, kroz Jadransko, Jonsko i Sredozemno more, kroz Gibraltar do Atlantskog oceana, sve do cilja. Put je trajao mjesec dana.
U to vrijeme Kanada je pružala priliku svakome. Raspoređen je u grad Toronto. Oni koji nisu znali jezik, najviše su zapošljavani u poljodjelstvu, stočarstvu, šumarstvu i rudarstvu. Mika se uposlio na jednoj farmi, pa je radio na hvatanju i kroćenju divjih krava. Bio je vrijedan radnik i opet je vidio spas u učenju i to kao prvo u svladavanju jezika. Uporedo je išao u školu.
Čim je naučio jezik onoliko koliko je država propisala da se može snalaziti, napustio je mukotrpan posao sa kravama i uposlio se u plinari. U slobodno vrijeme je čuvao djecu kod imućnih Kanađana. U Sontu su pristizale pare onoliko koliko je brod saobraćao preko oceana i nazad. Supruga je kupovala zemlju, tada kao najveću vrijednost i odgajala djecu, koja su odrastala bez oca i pristizala za udaju i ženidbu. Prilično im je dobro išlo.
Nakon desetak godina se već mogao vratiti domu, ali u Americi je dvadesetih i tridesetih godina nastupila velika ekonomska kriza, a krajem tridesetog desetljeća i Europa je politički „gorjela“. Nije bilo administrativnih mogućnosti da se vrati. Nastavio je raditi za vrijeme Drugog svjetskog rata, a poslije rata, 1945. se vratio u Sontu. Od Amerike do Splita je putovao brodom „Galeb“, koji će kasnije postati Titov brod.
Opet se vratio istim putem preko Atlantskog oceana, Sredozemnog, Jonskog i Jadranskog mora do Splita, a od Splita preko Zagreba i Vinkovaca vlakom do Sonte. Mika je doneo deset velikih, okovanih, drvenih kofera punih vrijedne robe. Čekala ga je supruga i tada već poudavana i oženjena djeca. Pred njega su na željezničku postaju morali ići sa nekoliko zaprežnih kola.
Supruga Marica i on su nastavili raditi na svojoj mukotrpno stečenoj zemlji zajedno sa djecom. Tokom života je mnogo pomagao bližu i dalju obitelj kao i mnoge poznanike.
Fotografiju svojega dide i bake s najvećim poštovanjem čuva njihova unuka Elizabeta Dedeić, rođena 1935. godine koja živi u Novom Sadu. Pored ove fotografije često razgleda i druge, jer je vezuju za njeno podrijetlo u Sonti, a naročito za svoju baku Tutu kod koje je stanovala i pohađala prvi i drugi razred osnovne škole.