piše: Milan Rajšić
Dani prolaze, noći još brže. Polovica najneugodnijeg mjeseca u godini je iza nas. Neki ga zovu studeni, ja ga zovem novembar. Studeni mi bude u prosincu ili siječnju, a sada u “nuove” mjesecu prema rimskom kalendaru, sve je samo sivo, magloviro, mokro, vjetrovito…
Sjećam se dugih novembarskih dana u kojima je “već sedmi dan kišilo”, a još su mi bliži, krvavi dani novembra, u kojima je po baranjskim selima bilo krvi do koljena. Novembar je bio rezerviran za svinjokolje, a i danas se u nekim nizozemskim krajevima govori o mjesecu u kojem se kolje.
Novembarske duge dane sam najradije provodio u planinama. Najčešće u Gorskom Kotaru. U nekom planinarskom skloništu, visoko iznad mora magle, uz veselo razigrano ognjište, s posljednjim gutljajem rakije, a do odlaska kući preostalo je još dva dana. Kojeg li uživanja. Koje li muke duši.
…
Novembar danas. Biciklom do Lux, biciklom natrag, pješice do trgovine, sjedi, lezi, jedi, pij, čitaj, piši…
Za promjenu, šetnja po brdu i po šumi, uprkos laganoj kišici. A još u društvu s unukom, ćerkom, zetom. Za nagradu šalica mirisnog, ukusnog, kuhanog vina ili čaj.
…
Velika većina operacija letjelice, zvane telefon, nalazi se pod kontrolom glavnog brodskog kompjutera naziva HAL 9000 ili Google. Hal kompjuter iz Odiseje u svemiru, jednako kao i Google, sam za sebe kaže da je “siguran i nesposoban za pogreške”.
Ja, kao kontrola misije zvane “Život moj”, smatram da Hal griješi i previše se miješa u moj život. Hal inzistira da je problem, kao i svi problemi, u ranijim serijama HAL kompjutera, u meni, u čovjeku. Zabrinut zbog Halovog ponašanja, ponekad uđem u malu kapsulu zvanu Povratak prirodi, kako bi razmišljao, bez da mi kompjuter može čuti misli.
Hal me stalno nadgleda i čita s usana. Kada mi to nadgledanje dosadi, odlazim do jezgre Halovog procesora kako bi isključio većinu kompjuterskih funkcija. Hal me pokuša odgovoriti od mog nauma, moli me da prestanem i u konačnici izražava strah – sve monotonim glasom.
Neki dan si je Google, dao za pravo, da me podsjeti koliko sam kilometara vozio biciklu, koliko sam išao pješice, koliko sam se vozio vlakom, gdje sam sve bio, koliko sam država prošao…
“In diesem Jahr zu 33 % den Äquator umrundet. Du hast im Jahr 2021 bisher insgesamt 13.343 km zurückgelegt. Deine bisherigen Daten: 36 Länder/Regionen, 407 Städte, 980 Orte…”
Sad je samo pitanje sata i dana, kada će mi reći što sam jeo, s kim sam bio, ili ne daj Bože, s kim sam spavao. E, pa neće ići. Klik! Klik!
…
U ovim sivim novembarskim danima, dobro je zaviriti u djetinjstvo, a to je najlakše, ako se prelista nekoliko stranica dobrog stripa. Moj omiljeni strip junak, Talični Tom, proslavio je proteklih dana 75. rođendan. Barem šest desetljeća skupa smo jahali po Divljem zapadu, borili se za dobro, pomagali braći Dalton da se poprave.
Na hrvatskom tržištu poznat i pod imenom Talični Tom. Lucky Luke je mršavi kauboj u prepoznatljivom kaubojskom odijelu s crvenom maramom i šeširom. Vječito s cigarom u ustima, smireno dovršava svoj ručak, prije no što potegne revolver na izazivača, a puca brže od sjenke (shoot faster than his shadow). Kad je problem riješen, on već jaše u susret zalasku Sunca pjevajući “I am a poor lonesome cowboy…“. Njegov vjerni prijatelj je konj Jollie, koji ne samo što se uvijek postavi točno ispod onog prozora kroz koji će za tren iskočiti Lucky Luke, on i govori, igra šah, često riječima pecka našeg junaka, a u jednom slučaju čak i on njega jaše! Tu je i Rantanplan, najgluplji pas na svijetu. Sretan rodjendan!
…
Dvorske lude su nekad živjele na bogatim dvorovima. Bili su to dosjetljivi ljudi, koji su zabavljali društvo svojim grotesknim ponašanjem, rugalicama, šalama, smjelim kritikama. Titula “fou du roi”, ukinuta je na europskim dvorovima, jos davne 1662. godine. Današnji “vladari”, a namnozilo ih se više nego u Srednjem vijeku, mišljenja su da nemaju potrebe plaćati dvorske lude, jer i sami su dovoljno ludi.
“Ja imam problem u zadnje vrijeme s tim jednim mahnitanjem bez ikakvih argumenata. Ne može biti znanost izum cjepiva, što je rezultat rada nekoliko briljantnih umova, i ove gluposti s mjerama. U Austriji danas zabranjuju ljudima koji nisu cijepljeni da izlaze iz kuće. Što je to, znanost ili su to metode koje podsjećaju na tridesete godine?”
‘Građanima sam poručio da se cijepe, ali i građani imaju pravo da se zaštite od samovolje. Gdje je tu sud za ljudska prava? Papa je dobro rekao, to je čin milosti i ljubavi prema sebi’
“Ja sam cijepljen, Ovo je pitanje ljudskih sloboda, krše se temeljne ljudske slobode, ne prava. Ja sam na početku govorio, onog časa kada bude jedna doza cjepiva više od cijepljenja, game over. Tako i sada treba. One neartikulirane pressice, čemu to služi?’
‘Sad ćemo malo ovdje, pa malo Vegete, malo zmijskog znoja. Kao iz crtića…’
Tako je govorio Zoki Zaratrusta, nekog novembra ili studenog, godine Gospodnje 2021…