piše: Milan Rajšić
Sa svetim Nikolom kao predbožićnim praznikom, imao sam u životu ništa. Slovima i brojem. 0. Nula.
Prve godine djetinjstva, živio sam oslobodjen svih političkih, religioznih, nacionalnih i inih dogmi, obaveza i običaja.
Živio sam slobodno tih godina, kao i milijuni drugih iz toga vremena, koji se danas busaju u prsa, da su izmislili kršćanstvo i sve svece ovoga svijeta. Brinulo me samo biti vesel, razigran, sit.
U pubertetu sam imao druge brige, i bilo mi je dosta Nikole, u liku, djelu i formi, moga oca Nikole.
U vrijeme studija, o Nikoli, ali i o drugim Svetima, jednako i onim muslimanskim, slušao sam iz priča, cimera i do danas dobrog prijatelja, Ive Barbarića iz žepčanskog kraja. Najkompletniji i najšire obrazovani vjernik, katolik, kojeg sam sreo u životu.
Po pitanju vjera i običaja, na ovim našim prostorima, pitaj Ivu. Hebeš Google!
Moja djeca ne poznaju drugog Nikolu, osim djede Nikole, iz prostog razloga, što je u protestantskoj crkvi u koju su odlazili, bilo mjesta samo za Boga, ali ne i za brojne svetice i svece.
Posljednjih četvrt stoljeća, u zimsko doba sam odlazio kao laste, u toplije krajeve, pa sam u vrijeme, kada Nikola trpa poklone u cipele ili čarape, bio u Tajlandu, Indiji, Malaviju, Maliju…
Na jednom od Nikoljdanskih zimskih putovanja po Siriji, a u vrijeme, kada je tamo bilo više Ininih radnika, hrvatskuh naftnih bušotina i hrvatskih naftnih polja, nego li HS 2000, glasovitih domaćih samokresova, vulgarno u narodu zvanih pištolji.
…
Jedno zimsko jutro u Damasku, a bilo jako hladno, proveo sam u Umejadskoj Velikoj džamiji. Zasigurno, najugodnijem religioznom prostoru na svijetu, u kojem sam ja bio u svome životu.
Po izlasku iz džamije, vidio sam da su moje, skoro nove planinarske cipele, koje sam prema redu i zakonu izuo prije ulaska na sveto mjesto, kako smo mi kao djeca za nesto ukradeno govorili, “dobile noge”.
Najprije sam prokuhao od ljutnje, pa se nasmijao i pomislio kako će nekome biti ugodno i toplo ove zime. A onda sačekao desetak minuta, dok se nije pojavio dobrostojeći Arap u besprijekorno čistoj i bijeloj dželabi i u pratnji pet-šest žena.
Kad može biti tako uredan, ispeglan i brinuti o toliko žena, neće mu biti nikakav problem pobrinuti se za jedne obične cipele.
Sve ostalo je bila samo formalnost svakodnevnice: obuješ, zavežes pertle i lagano niz šareni veseli, mirisni, razigrani Bazar.
U gradu, u kojemu je Savle postao Pavle, Milan se najprije u sebi naljutio i postao Savle, pa se odmah oduševio da će nekome biti topla zima postavši Pavle, a onda je ponovo za par minuta postao grešni Savle i na kraju mu je bilo toplo za noge, kao Pavlu.
..
U Njemačkoj, luda kuća.
Cijepi se u trgovačkim centrima. Cijepi se u evangeličkim crkvama. U kavanama i u studentskim menzama. Na red se čeka minimalno jedan sat. Cijepe se stari, mladi, pametni, ludi, alkosi, narkosi…
Plan je Države, do nove godine, trideset milijuna cijepljenih.
Životi gnjave, smrti gnjave
mrzim priče i šuplje glave
i mudrace (ne, ne)
uvijek iste face (ne, ne, ne)
Gnjave me kina
gnjave i kafane
gnjave droce, gnjave dame
svi gnjave, i to preko glave ***)
Kad padne mrak, par tisuća ljudi izađe na ulice. Najviše na prostoru bivšeg DDR-a.
Marširaju i protestiraju stari, mladi, pametni, ludi, alkosi, narkosi…
Uvode u akcije novu metodologiju: žene i djeca u kolicima, u prve redove!
Pa se nakon sat vremena razilaze.
Ovdje je plan Države, do nove godine, ne prekoraciti desetak tisuća.
Životi gnjave, smrti gnjave
mrzim priče i suplje glave
i mudrace (ne, ne)
uvijek iste face (ne, ne, ne)
Gnjave me kina
gnjave i kafane
gnjave droce, gnjave dame
svi gnjave, i to preko glave ***)
Začuđeni i zbunjeni policajci!
Slobode, pluralizmi, anarhizmi, idiotizmi, legalizmi…
Sve polagano miriše na Kaos.
Na svu sreću, za smrad Kaosa potrebno je još par milijuna starih, mladih, pametnih…
Gdje je istina
mudraci traže od kad svijet za se zna
pustinjom lutaju
nebu zbog nje molitve upućuju
Gdje je istina
u potrazi vječnoj mnogi odustaju
i eno ih govore –
istina je varka i ne postoji
Gdje je istina
ustrajni traže i ne odustaju
traže uporno
mnogim se knjigama okružuju *)
Večeras slavim, uz času jeftinog, slatkog, sjevernomakedonskog vina i uz komadic talijanske gorgonzole.
U čast svih Nikola, očeva, djedova, susjeda, svih ribara, svih pomoraca i iznad svega svih Putnika.
***) Bijelo dugme, Na zadnjem sjedistu moga auta, 1979.
*) Drago Mlinarec, Gdje je istina, 1976.
P. S. Posljednja, povijesna vijest: ZEMLJA JE OKRUGLA!!!
Biskupi (hrvatski) objavili 7 točaka. Podržali cijepljenje i mjere, protiv covid-potvrda su…