Iz naše arhive/ objavljeno 30.12.2021.
piše: Daniel Pavlić
Jutros kad sam se probudio, prisjetih se godišnjice potresa, progutah gnedlu. Šutio sam dugo, pomislio da danas u to vrijeme imam promociju knjige, te trebam o tome govoriti. Teško mi je danas o tome govoriti…
Do promocije knjige, bio sam na poslu. Na tom mjestu u prostorijama udruge KAS sam s obitelji i doživio potres. Nekoliko puta mi se pogled znao zaustaviti na pukotinama koje još uvijek na zidovima podsjećaju na taj dan.
Zatim smo oko 11,30 Marina, Emilia i ja krenuli do Voodoo bara gdje ću predstaviti knjigu.
Ljudi su se lagano okupljali. Nije baš bila gužva, no stigli su mi dragi ljudi. Nije bilo političara. Oni su se sjatili prema Petrinji. Tamo su imali “svečano” obilježavanje godišnjice potresa. Otvorili su i “Centar novog života” – kontejnersko naselje. S tim nazivom kontejnerskog naselja su javno opalili svim stradalnicima pljusku u lice, a ljudi jadni nisu ni svjesni toga! Još da se netko sjeti ispitati koliko košta onaj silni inox na kontejnerima koji je kasnije namontiran, shvatili bi da su ljudima za te pare mogli napraviti neki kvalitetniji smještaj u obliku drvenih kućica. Imam osjećaj da su naknadno dobili neka sredstva pa su ih morali u nešto ulupati. Jel´ tko primjetio uopće taj silni inox?!
Ostatak političara se sjatilo na ostala događanja kako bi jedni drugima parirali, jer morali su negdje “obilježiti” godišnjicu potresa, morali su dati svoja lažna suosjećanjima. Njihov mentalni sklop uvijek razmišlja u četverogodišnjim periodima…
Na promociji moje knjige nije bilo političara, iako su neposredno i oni protagonisti moje knjige. Njima se knjiga ne bi svidjela samo zato što je iskrena i istinita. Oni nisu pozitivci jer u knjizi otkrivam njihove propuste, laži.
Na promociji knjige, koja je započela u 12:19 sati, nije bilo ni medija, iako je moj gost bio drugi čovjek Hrvatskog novinarskog društva. No, nebitno. Bitno je da smo Goran Gazdek, Aleksandar Olujić, Marina Pavlić i ja kao autor knjige, opisali sve ono na što smo na terenu nailazili. Opisali smo i ono čega nema u knjizi jer je nismo željeli zagaditi negativnošću. To ću ostaviti za sljedeću godinu za novu knjigu koja bi se bez problema mogla nazvati Potresne crne kronike. Aco je pričao o emocijama i kraju u kojem živimo, uspoređujući ga sa scenografijama filmova Tarkovskoga. Goran je pak pričao o našim putešestvijama po cestama koje na postoje, a Marina je opisala njena iskustva kao psihologa koji je pružao psihološku pomoć, pa na kraju ostala bez posla “u službi humanosti”. Sve u svemu jako zanimljiva debata, tribina, razgovor…
Zaključak je da baš ne treba vjerovati svemu što izlazi iz poganih usta politikanata…
Od srca zahvaljujem vlasniku Voodoo bara za gostoprimstvo te svima koji su danas došli na promociju. Mate je također bio jedan od ljudi koje sam viđao na terenu i to u najzabačenijim krajevima općine Dvor. Gradio je ljudima kuće. Pitam ga za to vrijeme, no ne želi o tome pričati zbog loših iskustava. Točno znam o čemu je riječ jer sam slično doživljavao. Nezahvalan je to posao…
Kasnije smo Goran i ja otišli posjetiti kontejnersko naselje za još jedan tekst koji Gazdek piše za strane medije. Saznali smo kako je izgledao posjet političara, te nezadovoljstvo ljudi koji evo već drugu zimu dočekuju u kontejnerima. Ljetne vrućine, prokišnjavanja, hladnoća zimi, nedostatak wc-a, miševi, komarci, smrad plastike iz kontejnera, te mnogi drugi problemi ih muče. Ljudi i umiru u tim metalnim kutijama. Zamrzavanja vode, odvod, te topla ljudska riječ… Toga nema.
Zato sad kada gledam na večernjim dnevnicima kako je dan prošao na stradalom području, ježim se. Ježim se od političara koji vješto izbjegavaju konkretna pitanja, koji se hvale svojim neradom, te okrivljuju administraciju za sporost obnove. Pobogu, a tko vodi tu državnu administraciju?! Očito nestručni uhljebi koji su došli iz istih tih stranaka političara koji su na vlasti. Sve u svemu, gasim televizor i idem se zbljuvati od muke!
Zagrlit ću večeras svoju obitelj i psa. Grlit ćemo se i duže nego što je trajao prošlogodišnji potres koji je osim velike štete izazvao i likvefakciju duša.
Isplivao je sav onaj mulj koji se skrivao u dubini zemlje, ali i u dubini ljudskih duša. Isplivalo je puno toga, pa još uvijek isplivava, kako je to psihološki i slikovito opisala moja Marina.