KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Malo selo ispod Moslavačke gore. Stružec. Ovi dani su iznimno hladni. Mraz je pojeo vrtove. Ljudi se zavukli u tople domove. Još se loži. Čekamo sunce koje ove godine igra s nama igru mačke i miša. Prvo bilo lijepo, onda hladno.
Taman kada smo mi napravili vrtove i posadili sjeme …koje neće pa neće van …došao mraz i hladnoća.
Pa tako …sjedeći u kući …dolazi mi sjećanje …Sjetim se crkvenog zbora s kojim je sve počelo u selu. Mojom zamolbom smo se počeli okupljati u crkvi i pjevati pjesme iz Berlina i ovdašnje. I malo po malo, iz dobre ideje se u župi osnovao zbor. Do tada su pjevale stare žene koje više nisu imale glasa. Željela sam da kada se vratim na malo dulje vrijeme, osnujem zbor. Tako to i bi. Sada imamo dobar zbor koji vježba redovito i sa profesorima pjevanja i sviranja. Ali sada žene odlaze na misu u župnu crkvu pa moja ostade bez zbora. I eto, uz dozvolu župnika, prijelijepim plakat …pozivam djecu svakog petka na pjevanje. U petak ih je došlo troje. Pa dobro … neki su u školi po podne pa će doći drugi puta.
Tako je danas na misi župnik zamolio da dođu djeca na probe a kad on zamoli onda je to nešto bolje. Hvala mu. Mislim do svetog Vida, kada će se održati veliko proštenje kod nas, uvježbati s djecom barem jednu pjesmu. Tako će nastati mali crkveni zbor.