tekst i foto: Esad Redža
Zadnjih godina je popularno i svrhovito na fasade svojih kuća i stanova postaviti neku vrstu izolacije.
Znalci kažu da to znatno smanjuje troškove života. Dobro izolirani kvadrati životnog prostora ne djeluju samo na energetsku učinkovitost nego dobro djeluju i na korisnika koji tako dobro izoliran stječe dojam neke nedodirljivosti s vanjskim svijetom.
Bilo koji vid otvorenosti i propuštanja jednostavno nije u modi.
Vremena širom otvorenih vrata i prozora s kojih vire sretna djeca i ljudi koji otkrivaju svoje nesavršenosti definitivno odlazi u prošlost.
Tamo negdje na samom početku ove globalne pandemije, na putu prema lokalnoj trgovini susrećem klinca koji se vraća iz škole, a iza njega na par koraka baka.
Baka jedva drži korak s malcem i uz to preteže ju torba s likom Batmana.
Malac se u jedan tren okrene prema baki i naredi joj: “Bako nemoj bliže od dva metra!!!”
Mislim si na prvu, kako odgovoran klinac, a onda opet mislim nije to skroz u redu tako se izderati na baku.
Mnogi će reći to je ODGOVORNO. Na koncu, eho svih vijesti od jutra do mraka tvorila je kulisa BUDIMO ODGOVORNI, BUDIMO…, BUDIMO…,BUDIMO… i tako dvije godine.
Izoliranost se lagano uvukla u naše prestrašene glave.
Davno ispisane filozofije ljudskog bitka pod svijećom kraj otvorenog prozora danas se u dobro izoliranim kućama i dušama uče za neki novi ispit.
Ne, ni slučajno se ne upražnjavaju već se samo uče za ispit. Baka je zato unuku za rođendan kupila školsku torbu s likom Batmana.
Batman je stari borac za pravednije društvo, zna to baka jako dobro. Čitala je ona o njemu i o Jokeru još u stripovima.
Slavila je svaku pobjedu dobra nad zlom i sanjala kako će jednom Batman riješiti baš sve zlo našeg društva.
A možda iza sve te izolacije, duhovne i materijalne, stoji neka nadnaravna sila. Čisti, savršeni stanovnici zemlje koji u nekom dalekom genetskom kodu i nisu zemljani. Bili smo ili smo samo željeli to biti?
Netko je definitivno pogriješio ili mi ili oni.
Dnevni zvukovi dana na ulici pored bakinog prozora gotovo su nečujni.
Prozori na kući su novi i dobro dihtaju. Čarolija nenadanog zvuka koji proizvodi ritam ulice više ne dopiru u dobro
izolirani životni prostor. Baka promatra vanjski svijet, ali ga ne čuje, kao u nijemom filmu.
Vapaj boli ili istinske sreće postaje tek nijema slika. Naravno, nije sve tako crno i dobro izolirano.
Ponekad baka namjerno ostavi prozor otvoren na cijeli dan. Vanzemaljci tada vrište na nju: “Zatvorite prozor!!!”
Naime u najavi su kazne za nezatvorene prozore. Izolacija postaje obveza.
Uglavnom, vidio sam danas da je baki kroz prozor uletio vrabac. Stvarno je bio vrabac, a opet mislim si, možda je i Batman, njen stari prijatelj.
Sigurno je došao na kavu svojoj staroj prijateljici. Mislim si, tako bi trebalo biti, ako zbog ničeg drugog, onda zbog unuka i naše budućnosti.
