piše: Milan Rajšić
Ni nakon tri tjedna, na zapadu Italije, ništa novo.
Anarhični i uvijek vlasti neposlušni žitelji nose i dalje poslušno, medicinske maske na javnim mjestima.
Kava još uvijek, par dana prije početka turističke sezone, košta jedan euro.
Prostitutke svih boja, sjede javno uz glavne prometnice i čekaju klijentelu, koja juri na posao ili s posla.
Proteklih dana bi mi i Wolfgangov Faust pozavidio na dužini i učestalosti života u paklu i raju.
Kad bih bacio pogled na obalu Tirenskog mora, bio bih par minuta u raju, uživajući u prekrasnoj prirodi. Mediteranska bujna vegetacija spuštala se sve do površine mora. Čovjeku se čini da noću kad svi pozaspu, stare kvrgave masline idu u tajno i mistično kupanje.
Zelenila u izobilju.
A onda, pogled prema vrhu brda i pravac pakao. Strmi dugotajni uspon pred mojim očima. Mrzim što sam se odlučio na život u Mučilistu.
Pa tako dvadesetak, tridesetak puta u toku dana i puta pet – šest dana.
Za razliku od jadranske obale, ovdje srećem ljude da bicikliraju. Većinom su to Nijemci ili Austrijanci. Svatko se muči nositi svoj križ. Neki su nakon dan – dva razočarani i pitaju, do kada će ti strmi usponi trajati. Ne želim im reći istinu.
Srećem mladog muškarca koji pedalira uzbrdo, a iza sebe vuče prikolicu s dvoje dječice. On ništa ne pita. Spreman je na sve.
Voća ima dosta u ovo doba godine. Još se prodaju sočne sicilijanske i kalabrijske naranče. Jagoda je u izobilju. Uz cestu su brojna stabla japanske oskoruše. Ukus osvježavajući između kiselog i slatkog. Kilometri plantaža limuna koji je ipak bolji za salatu ili uz ribu, nego ga zagristi.
Iznenađenje su brojna stabla dudova. Bijelih, roza, crnih. I još zreli, neočekivano za ovo doba godine. Očekivano slatki.
Turizma za sve klase i džepove. Najviše je hotela, a najmanje apartmana i kampova.
Hoteli su odlično uklopljeni u prirodu, a i vrhunske estetike.
Sve plaže su uređene i na njima brojni kupači.
Zanimljivo je da su sve plaže privatne i ograđene, ponekad i dva tri metra visokom ogradom koja dolazi sve do mora i sa zalaskom sunca se zatvaraju.
Takove prednosti da se čovjek slobodno kreće uz more, nema nigdje osim u zemljama proizašlim iz bivše Jugoslavije.
Bilo bi pošteno, da pored bronih procesija koje se održavaju uz obalu Jadrana, jednom godišnje, o svetom Nikoli, zaštitniku pomoraca i putnika, naš narod proslavi barem par sati i svetoga Titu, najvećeg socijalističkog i komunističkog čudotvorca i vidioca.
Od njegovih čuda koristi imaju i siromašni i bogati, oni koji vole i koji ne vole more, koji su crveni i crni i u svim duginim bojama.
Ciao