piše: Marija Juračić
Znate li kako na našem lijepom i bogatom jeziku možete reći da je netko pametan? Upravo tako. Pridjevom pametan. Tako za nekog momka ili djevojku možemo izjaviti: „On je pametan. Ona je pametna.“
Čim iz ovog pridjeva poželimo izvoditi druge vrste srodnih riječi, on se jednostavno odmetne u svoju suprotnost. Izvedemo li imenicu pametnjaković ili glagol pametovati, teško ćemo te riječi spojiti s pridjevom pametan. On se odupire svojoj srodnosti sa sličnim riječima.
Kada neka, inače pametna faca, potegne čak do Brisela da čuje mjere za uštedu energije za 15%, on pođe kao pametan, a vrati se kao pametnjaković koji pametuje naciji koja više i nema neke industrije, koja se u velikoj mjeri grije na drva i koja već godinama sumanuto štedi energiju jer računi za nju predstavljaju realnu opasnost od ovrha.
Doznao je naš narod iz tih novih mjera štednje da svaki dugačak rukav znači smanjeno grijanje, da svaka ugašena žarulja znači manju potrošnju.
Da ne bismo bili samo pasivni izvršitelji preporučene štednje, napominjem da električne dekice ne troše previše struje, a mogli bismo potpuno isključiti i frižidere jer će temperatura na balkonima i terasama biti manja nego u hladnjacima pa se naše kućne rezerve mogu i tamo hladiti.
A propos električnih dekica, ipak mislim da predstavljaju izvjestan trošak pa predlažem ciglu. Ugriješ ciglu pa s njom u krevet. Kupi ciglu da te ne zaboli glava. Ne budi pametnjaković.