BESTANDEN

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Ljeto u Berlinu, nastavilo kako ga i zatekosmo po povratku  s odmora –kiša …kiša …kiša. Kažu, možda više i ne bude pravoga ljetnog vremena. Zna to biti. Od našeg povratka proletje već tjedan dana. Naši školarci  još uživaju u odmoru. A odrasle posao odmah „uzeo pod svoje“. Radujem se susretu sa susjedima. Onako u prolazu … upitaju poneki …gdje bijasmo i kad stigosmo. Velika je zgrada. Visoko dosežu njena 22 kata. Nalazi se stotinjak metara od nekadašnje granice između dva Berlina, prije 20 godina još označene zidom. Svojevremeno je pripadala istočnom dijelu. Bile su to liniji razdvajanja grada i ljudi, najbliže visoke zgrade u kojima su, kao i u dobrom dijelu ulice, stanovali službenici tajne službe istočne  Njemačke, poznatog Stasija.  Tako su samo oni mogli s visine od 22 kata gledati kako se živi u zapadnom dijelu grada. Nije to bio pogled za obični puk.
A danas …brojne raznolikosti, razne nacionalnosti žive u ovim i svim drugim dijelivima grada. I Hrvati su njegov sastavni dio. Prema zvaničnim podacima, tu nas je  oko 15 tisuća. Crkva  bilježi oko 11 tisuća onih koji plaćaju crkveni porez. A u crkvenim klupama za nedjeljnih misa nađe ih se daleko, daleko manje od tog broja, možda, u najboljem slučaju, oko tisuću i pol u sve tri crkve.
Za prošlonedjeljnog misnog slavlja, taj broj je očekivano bio još  manji. Veliki broj vjernika je još uvijek na odmoru u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pa tako i u crkvi svetog Bonifacija na Mehringdammu …prilično praznih mjesta.
I u crkvenom zboru …praznina. Tek par poznatih lica. Malo! Ali, svejedno, susret bio srdačan. I pjevalo se složno. Ovaj crkveni zbor, prvo je  mjesto gdje pronađoh svoj kutak još tamo prije 16 godina. Glazba me uvijek vukla i s drugima spajala. I kad bijah vrlo povučena djevojčica. I kad je nedostajalo riječi. I kad je u životu bilo teško.
I sad za godišnjeg odmora u bugojanskoj  crkvi svetog Ante, odoh pravac k crkvenom zboru na kore. Poznam iz viđenja tek par lica. Oni mene još manje. Nije ni čudo, godine i rat su između nas. I kod njih praznih mjesta. Ljudi na godišnjem odmoru. Ni časne sestre koja svira …nema. I ona je na odmoru. Ali, zna se tko vodi pjesmu. Upitam za slobodno mjesto …i  ja pjevam u zboru …velim. Dovoljno …”vrata”  već otvorena. Soprani načiniše mjesta …dodadaše note, pjesma krenu …
Poznate riječi, melodije, tek male razlike. Uživam u novom mjestu, lijepim glasovima, poznatim notama, dragim melodijama.  Opet nam dođite …vele na kraju. U pjesmi bijasmo spojeni. I ja prepoznata.
Tako se i sada po povratku u Berlin vratih najprije glazbenim prijateljima. Još se sjećam prvog susreta s njima. Časna sestra Fabiola Bobaš  za orguljama, vodila zbor i vježbala s njim jednom tjedno.  Pa veli …ovo je novi član …recite nam par riječi o vama. I ja ….ratom pritisnute duše …protiskujem tek par osnovnih stvari …ime, prezime i grad iz kojeg sam. Ništa više. Sve ostalo obavila glazba. Sad …po povratku s odmora  …uživam u ovoj strani mojeg duha, mjestu koje me čeka i ljudima koji mi se raduju. Doma. Doma smo.
Druga strana života vodi me u pravi multikullturalni svijet …Nijemci, Arapi, Rusi …jezici, kulture, različitosti. Radoznalo pitaju radne kolege i pažljivo slušaju gdje smo sve putovali, odakle dolazimo, kako se tamo živi. Najviše ih zanimaju cijene ljetovanja …a  te su kod nas …ohohooo! I razgovor teče …vodi se na više jezika, preovladava ipak jezik zajedničkog sporazumijevanja  …njemački. Jedni ga govore bolje ili lošije od drugih. Ovisno i o materinjeg jezika. Recimo …kolege  Vijetnamci, izvrsno govore gramatički ali izgovor njemačkih riječi ide im jako teško. Drugi je to potpuno sklop glasova od onog u njihova jezika. Pa daj ti to savladaj.
Omar iz Irana, uvijek na račun toga ima “bisera” iz vlastitog iskustva. Kaže …kad je s početka osamdesetih počeo s intenzivnim učenjem njemačkog, nastojao je svakodnevno vježbati, praktično upotrebljavati jezik. Omar je otvoren, srdačan, rado komunicira. Pa tako …kaže …uzeo bi svaki dan po jedno slovo i vježbao riječi koje počinju njime. Recimo W. Krenuo u trgovinu pa jednu stariju damu u prolazu  …pokazujući na njen ručni zglob …priupita:- Wie teuer ist es? Starija dama ga u čudu pogleda i veli: -50 Euro. Warum fragen Sie? A taj odgovor opet potpuno zbunio “vrijednog učenika”. Omar naime želio pitati …koliko je sati/Wie spät ist es? …a upitao …koliko sat košta …pa se nije čuditi zbunjenosti sugovornika  …
Tako nam teče život  prvih dana poslije odmora u Berlinu. Treba se ubaciti u vode svakodnevice. Plivati. Do idućeg odmora. Lijepo je biti spojena glazbom, okružena poznatim, srdačnim licima. Lijepo u živosti raznolika svijeta. Uživam u tolerantnom Berlinu. Po školski rečeno …položili …prošli  ili …prvi smo tjedan po povratku u grad …bestanden!