Još vijesti iz Čikaga/iz pisma gospođe Mirjane Rašić/
Gledam neki dan na Saan.TV reportažu o Hrvatima u Urugvaju. Hvale se da jako lijepo žive i da je to prosperitetna zemlja. Na žalost nema ih puno, a mlađe generacije ne znaju dobro hrvatski. Da nije nešto onih starijih ne bi se mogli s njima sporazumjeti.
Moj sin, Stipe, je iza Božića išao s prijateljima u Brazil, Urugvaj, Argentinu i Chile. U Urugvaju su bili ugošćeni od jednog Hrvata, s kojim se on našao na internetu, a koji ima farmu kokošiju i dobro je stojeci. Milenko Rašić. Nije nikakva rodbina mome mužu, ali je ovaj čovjek tako lijepo dečke primio, provozao ih okolo, počevši od Monte Video, gdje ima stan na plaži, pa do unutrašnjosti zemlje. Jako lijepo od njega. Čini ti se, kad se nađeš sa svojima u inozemstvu kao da ste rodbina.
U Chileu su pronašli neki Golfski hrvatski klub, ali nitko nije govorio hrvatski. Šteta. Zato je važno govoriti hrvatski kod kuće, iako je to ovdje djeci drugi jezik, ali im otvara prozore u nove obzore.