ZA KRIŽEM

KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/I ove godine je u crkvi oglasio župnik, da će 24. ožujka,. po selima naše župe biti održan Križni put. To znači 30 km pješice, od sela do sela …s pjesmom …staro i mlado. Smišljam što da napravim ove godine kada sam doma. Htjela bih sve koji idu za križem,  počastiti. Smislila sam,  susjeda i ja ćemo prirediti malu zakusku i pričekati ih kraj križa, koji je od moje kuće, svega dvije kuće daleko. Susjeda mi kaže:-  Ja i tvoja  mama smo svake godine  kupile novi vijenac na križ Isusa. Ah, to znači, da sam sad ja na redu, kada moje mame nema. Pa dobro. Pođem u Popovaču da naručim ili kupim vijenac. No, to nije tako jednostavno. Kaže mi cvjećarica: – Nemam kostura od takovog izduljenog vijenca. Zašto niste donijeli stari kad već imate? -Pa dobro …velim …idem kući po stari. Donesem ga. Kaže …naapraviti će, samo umetnuti ruže, ali …veli …moraju biti svilene. Izaberem boju.

Novi vijenac je lani koštao 150 kn, kaže susjeda. Baš sam znatiželjna koliko će me sada  “opaliti”. Kostur vijenca je stari, ispod lišće ostaje, samo ruže treba prlijepiti. Kad ono …opet 150 kn. Nikada više neće , to sam i sama mogla napraviti. No, dobro …svaka škola se plaća.
O zakuski: Susjeda kaže:-Ja imam vina i rakije  a ti ispeci kolače. Na to mi moje cure iz folklora vele: -Ma kakvi, nikada nisu tamo jeli, ovdje ćemo svi skupa u domu prirediti pauzu s jelom i pićem. Planirano –  ispunjeno!  Vele mi:– Ti ćeš s još jedom ženom biti u Domu. To znači pričekati ih ovdje kod križa, zapaliti lampaš i biti s njima na molitvi, onda sjesti u auto i sa druge strane otići u Dom i tamo ih pričekati. I skuhati kavu. Stres. No, tako je i bilo.
Cijelo jutro su sve susjede čekale križni put, muž je na biciklu bio izvidnica. Krenuli su po postajama, od 8,00 sati. U našem selu su, treća, četvrta i peta postaja. U 10,15 sati …evo ih! Idu pjevajući, nose dva križa, u prvim redovima moje cure …meni suze na oči, lijepo ih je vidjeti. Predlani sam ja nosila taj teški križ kroz svoje selo. I bila sam jako ponosna.

Moli se i pjeva. Do mene stoji crnac, pjeva i moli na hrvatskom, čisto, tečno, bez naglaska. Pitam ga otkuda je. Kaže da je iz Kutine i da je svećenik – a inače,  dolazi iz Afrike.
Kada je procesija stigla na brijeg i otišla na misu, svratili su na zakusku u Pučki dom, a onda krenuli dalje – njih 175.
Župnik nam je podijelio prigodne medalje Križnog puta; a sve u susret i u povodu skorog Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku. Hvala mu!  I on se zahvalio domaćinima na trudu i čašćenju.