ČEKANJE NA TORTU

POGLED KROZ DVOGLED

piše: Sandra Marelja Muić
Napokon malo prave zabave u javnom životu bez političkog prepucavanja preko (pogrbljenih) leđa jadnih građana, opuštanje pred uskrsne blagdane – mali odmak od fiskalizacije, ratifikacije, inflacije i ne znam ni ja čega još. Do kratkog spoja došlo na estradnom nebu u Hrvatistanu.

Na objavu nove pjesme znakovitog imena „Nirvana“ ultrapopularne splitske pjevačice reagirala jedna od alternativnih kolegica s pjevačkog neba, otvorenom kritikom na autoricu teksta  o konstantnom šovinizmu u djelima dotične gospođe koja piše tekstove za ovu pjevačicu.

Razvila se žustra diskusija na osnovu njenog posta na svemoćnom fejsu. Sutradan vrlo grubo reagirao suprug autorice, najpoznatiji glazbeni  producent  koji već desetljećima marljivo maltretira  lakim notama.

O glazbenim ukusima se uglavnom ne treba raspravljati jer je to kao da diskutirati s nekim zašto voli tortu od vanilije a ne tortu od čokolade. I baš ovdje najviše kontroverze izazvao taj stih „dođi k´o slavljenik na tortu“, a i mene ostavio stvarno zabezeknutu. Najviše radi toga što nije navedeno o kakvoj se torti radi.  Eto, mogla sam popuniti blagdansku trpezu s nekim novim receptom.

Kao što reče jedan moj kolega …to nije umjetnost, ni poezija, to je samo zabava i ta mu stvarno stoji, kako ovima šta uživaju tom svemu, tako i onima koji se zabavljaju sociološkom analizom svega toga.

A mjesta velikoj analizi nema jer je trash kultura ogledalo našeg hrvatskog društva koje, eto od stoljeća sedmog piše veleumna djela pa mu u 21. stoljeću sav medijski prostor pojede jedan uglazbljeni nepostojeći recept za tortu. Velike logike i (duhovne) poruke u tim pjesmam nema,  u jednoj se moli Bogorodicu da je se obuče u bijelu, a drugoj se čeka na one-night-stand ….Nema poruka društvu. It’s all about money.  I to je to.

Fenomen je što je netko u javnosti uopće komentirao tu šećernu vatu koja nam se svima zalijepila za prste,  a naravno da su se odmah javili jezici koji smatraju da je komentatorica jalna na to što splitska pjevačica puni dvorane danas kada ih ni prosvjedima ne možete napuniti.

E, to smo mi; zašto bi netko uopće imao svoje mišljenje, je li da?  Zašto ne bi i dalje šutio u stadu pod kišom? Zašto će sad netko uzburkati tu rijeku u kojoj se jednolično banjamo dan i noć?

Barem je kod nas beskraj primjera dubioznih tekstova, nekulturnih obraćanja u saboru, razvodnjenog novinarstva i kvaziintelektualnih lupetanja …pa, moglo je i ovo dalje teći od izvora prema ušću.

U tom svemu najviše profitirala pjevačica sama. Porasla joj popularnost još toliko. Nije se morala u ovom potonjem spotu u trikoić skidati i skakutati pred kamerom, to ipak bolje leži nekim njenim starijim i iskusnijim kolegicama koje su i nekim drugim video uradcima znale uveseljavati najviše mušku javnost.

Ovdje su svi uvjeti za dramske uvjete savršeni ; britka coolerica reperica napala plavokosu vilicu koja šapuće u mikrofon i jednim treptajem srnećih okica digne u plamen pet hektara publike. To je scenografija kakvu ni Bandeleon u svojim najdramatičnijim PR-gagovima nije uspio stvoriti; taj nepobjedivi učinak potrebe da se potrči na pozornicu i zagrli srnicu te je se zaštiti od grubih jezika.

Žalim, to je zbilja nenadmašivo, pogotovo što bi čovjek inače utrčao u prvu samoposlugu dotičnoj po sendvič kad je se vidi onako sitnu i neuhranjenu. Kladim se da producent zadovoljno trlja ruke sa svojom ženicom, dok rade na novoj knjizi recepata.  Takva je minuta svaka, u domovini Hrvata.