događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno na Glasu 21.11.2013. i u knjizi “Ono malo duše” 2015. godine, a aktualno i danas i uvijek.
tekst: Emil Cipar
foto: Sonja Breljak
Uređujem neki tekst na njemačkom, neko pismo nevješto formulirano iz kojega primatelj ne bi nikada doznao što se od njega traži. Nema tu ni padeža, ni vremena, ni imenica… samo želja da se prizna radni staž za godine 1974, 1975, i 1976……
U Hrvatskoj matici iseljenika je 12. siječnja projekcija dokumentarnog filma i otvaranje izložbe posvećenje hrvatskoj manjini iz Molise u Italiji.
Zagreb/ Udruge Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim i Jedna Musika iz Molise, u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika organiziraju projekciju dokumentarnog filma “docuMAJA” i otvaranje izložbe „Kako je lipo hoditi s one bane mora“ posvećene hrvatskoj manjini iz Molise u Italiji.
Projekcija filma “docuMaja” i otvaranje izložbe “Kako je lipo hoditi s one bane mora” bit će u petak, 12. siječnja 2024. od 18:00 sati u prostorijama HRVATSKE MATICE ISELJENIKA, na adresi: Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.…
Danas je pokop pokojne Jadranke Dorotić. U 10 sati je misa u Katholische Kirche Mariä Himmelfhrt, Sakrower Landstraße 60, 14089 Berlin, a potom pokop na Dorffriedhof Kladow.
IN MEMORIAM/ objavljeno 22.12.2023.
Jadranka Dorotić (06.02.1949. – 16.12.2023.)
Berlin/ U berlinskoj klinici Havelhöhe, Spandau, u subotu 16.12.2023., u 74. godini života je, nakon kraće i teške bolesti, preminula Jadranka Dorotić.
Pokop pokojne Jadranke je u ponedjeljak, 8. siječnja; u 10 sati je misa u Katholische Kirche Mariä Himmelfhrt, Sakrower Landstraße 60, 14089 Berlin, a potom i ispraćaj na mjesto počivanja ovozemaljskog tijela, na Dorffriedhof Kladow.…
Posvećeno akademiku prof.dr. Pavlu Fukareku, prof.dr. Čedomiru Burlici, Miroslavu Matoševiću, Ivici Kelavi, Branku Sajfertu.
piše: Milan Rajšić
Godina je 1972. Sumorno vrijeme u našim krajevima. Ponešto zbog toga što sam, ne upisavši se na Građevinski fakultet u Beogradu, bio prisiljen s dvadeset nepunih, dijeliti isti krov s mojim roditeljima i sestrom, izazivajući bijes moga oca, ustajući dosta kasno, a dolazeći kući jako, jako rano.…
Gle, otvorena su vrata nova.
Nerado idem glavnim ulicama iako su neke nazvane po književnim velikanima. Gužva je i bučne su od mnogobrojnih automobila.
Izgubih te na pola puta
Oj, more, bistrino uma
Anastazija se dobro osjećala u tom okruženju. Godinama je nitko nije nigdje pozivao, a onda je stigla pozivnica na reviju skupog nakita. Na taj ekskluzivni društveni event bili su pozvani samo gosti za koje se znalo da posjeduju i kupuju takav skupocijeni nakit.… 
Crtajući po stazi… na časak bješe stao,