Iz pisma čitatelja
Ne vidim ga više, a svako je jutro oko 6 sati otvarao kontejner za smeće i tražio PVC boce da si kupi ono što treba. Kruh! Imao je nekih sedamdesetak godina života. Kaže, radio je 40 godina a ima jako malu mirovinu od koje ne može živjeti.
Nedavno sam sreo jednog drugog koji kaže da je “dida” otišao s ovog svijeta.
Vjerojatno, dobro za njega. Otišao je na bolje mjesto.
Žalosno je to, što mu je zadnja stanica života bila – kanta za smeće.…
Zagreb/ Nela Stipančić Radonić (i naša draga suradnica u rubrici Pisma nikome i svima), ima novu knjigu, zbirku poezije naslova “K A M E N A Š U M A”.
preko plavičasto usnulih polja mirisi stari stižu
Odmah da pojasnimo – oni nisu poput znamenitog Doca Hollidaya došli tiho (baš naprotiv, bili su vrlo glasni!) i pitanje hoće li kao spomenuti revolveraš ući u legendu, no definitivno su kao Mick Jagger „zakotrljali kamenčiće“ i začas postali priča dana u Samoboru.
Berlin/ U njemački glavni grad stiže “Uskrsno jaje od srca”, projekt koji donosi oslikano od strane umjetnika, majstora naive, 2,05 metra visoko i 1,5 metar široko uskrsno jaje/ po domaće-pisanicu, kao dar Hrvatske, Podravine i grada Koprivnice, Berlinu.
Danas sam se opet porječkala sa zetom. On, kulturan čovjek, Europejac i ja, negdje zaostala u vremenu. Pale su i neke oštre riječi. Zbog granice. Počelo je mojim nostalgičnim sjećanjima na one davne posjete Trstu kada bih u talijanskim buticima promijenila cijelu sezonsku garderobu. I kakvi su to samo butici bili!
Još imamo vremena
“Četrdeset godina uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi”, stoji u Todorićevom pripćenju.
..…
Jeste li primijetili da nam je sve gore i gore? Jeste? Odlično!