Iz naše arhive/ objavljeno 17.11.2017.
tekst i foto: Leonardo M. Poljak
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Milan Rajšić
Jedno sjećanje izaziva novo sjećanje.
Sjećanje na novi album Beatles, godine 1967. sjetilo me na legendarnog Nikolu Neskovića, a onda sve na When i sixty four. Odjednom se rodi sjećanje na Prag.
Kakove veze ima glavni česki grad i liverpulski dečki?
Ne mogu se sjetiti, gdje su arhivirani razni važni i nevažni papiri, iz posljednjih tri desetljeća. Za one starije znam gdje su. Prohujali sa vihorom rata.…
Osvrt na poeziju Maje Šiprak
autor: Nikša Sviličić
Jednom je netko mudar rekao da je za pisca najteži trenutak na svijetu onaj kada s milijun ideja u glavi nepomično stoji s perom u ruci, pognut nad mramorno bijelim i turobno praznim papirom i pokušava otpočeti svoje putovanje. Taj majeutički moment uoči velikog praska kreativnosti koji uslijedi je uistinu bolan na emotivnoj, poetskoj i ljudskoj razini. Nešto kao element sramotnog razgolićenja svojih nimfi pred hordama štilaca raznih namjera pred kojima tako lako otvaraš dveri duše i pozivaš ih na konak u najdubljim odajama sebe.
Možda je ipak najbolniji onaj trenutak kad shvatiš da je sve što se krije po mračnim odajama Tvoje svijesti i ono čime se samozadovoljno ispunjaš, razmišljajući kako će to biti sjajna pjesma ili roman, zapravo balon mentalne wannabe sapunice boje…
Maja Šiprak
Kad na tebe pomislim
dozovem u sjećanje cvijet oleandera
miris
kojim si me ovjenčao poljubivši me
prvi puta nasred ulice
uinat znatiželjnim pogledima
kad na tebe pomislim vidim pučinu
plavetnilo pretočeno iz tvojih očiju u more
koje se pjeni i na krijesti vala
nosi tvoju ljubav iskrenu
tako predanu i nevinu…
Velika Gorica prepoznaje i nagrađuje dobre pjesnike
prilog: Nevenka Lang
Velika Gorica/ 13.6.2021.godine u prostorijama grada Velike Gorice, koje između ostalih koristi i Udruga umjetnika Spark, sakupili su se ljubitelji poezije. Joseph Brodsky kaže da je “poezija
najviša forma ljudskog izrazavanja i najsažetiji način prenošenja čovjekova iskustva”.
Velika Gorica prepoznaje i nagrađuje dobre pjesnike kao i sve one koji dobro pišu. Sve tri gošće, Anđelka Korčulanić, Ana Narandžić i Jelena Stanojčić, koje su se došle predstaviti u Spark, dobile su niz pohvala i nagrada upravo ovdje, u Velikoj Gorici. Nagrađivane su u Sparku, dok je još objavljivao natječaje, u MH Ogranak Velika Gorica, koji svake godine objavljuje natječaj za kratku priču, pokupile su nagrade Albatros i objavljuju pjesme u velikogoričkom časopisu za književnost Kvaka.…
Iz naše arhive/ objavljeno 18.04.2018.
piše: Marica Žanetić Malenica
Zagreb, kćerkin stan, vrijeme sadašnje… Sjedim sa šestogodišnjom unučicom na tapetu s hrpom igračaka razasutih uokolo. Igramo se. Odjednom ugledam krpena lutku, onu za ruku. Uzimam je, oči mi zasvijetle neobičnim sjajem, samo meni znanim.
Moji prsti, pažljivo nataknuti, oživjeli su u njoj, a glas je dobio neki drugi, piskutav ton. Približavam se unučici i započinjem mali igrokaz. Bujica riječi teče iz mene, a zbunjeni izraz Evina lica govori mi da je ovakva baka pričalica za nju nešto novo.
Krpena lutka koja joj, onako mlitava i beživotna, do sada nije bila zanimljiva, najednom je privukla njezinu pozornost i postala…
piše: Julijana Matanović
Dogodilo se to u ljeto 1967. godine. Završila sam prvi razred osnovne škole i teta me u srpnju odvela svojoj majci u Turić, u selo Bosanske Posavine.
U isto vrijeme onamo je, iz slavonskog sela Drenovci, k svojoj svekrvi, stigla i moja majka. Baki je dovela još troje unučadi, dvije djevojčice i dječaka. Njih troje, moje sestre i brat, svi mlađi od mene, njih troje koji su živjeli sa svojim roditeljima.
Jedno jutro mama se spremila u Grad. Morala je otići u podmiru. Ne znam jesam li je molila da pođem s njom, ili je ona sama tako odlučila. Do Grada je trebalo doći pješice. I isto se tako vratiti. Sedam kilometara, prečacem kroz Liporašće.…
Iz naše arhive /objavljeno 12.01.2018.
Priča o dva zagrebačka brežuljka
tekst i foto: Marijana Šundov
Zagreb, siječanja 2018./ Za Rim kažu kako je grad sagrađen na sedam brežuljaka, za Zagreb se može reći kako je iznikao na dva.
Da, na dva brežuljka su – u davna vremena – kako to obično kažu na početku priča – bila dva grada – svjetovni, kraljevski, slobodni Gornji grad, Grič – Gradec te na drugom brijegu onaj duhovni sjedište biskupa – Kaptol.
Bila su nekad davno dva posebna gradića, a od 1850. godine, skladno uklopljena u jedinstveni, predivni Zagreb.
Priča o Zagrebu počinje prije, ali prvi pisani spomen grada, potječe iz 1094. godine kada je kralj Ladislav osnovao na Kaptolu zagrebačku biskupiju. I danas …