događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Igor Matijašić
Pokušajte nakratko, svi vi koji ste na bilo koji način povezani sa školom, zaklopiti oči i zamisliti svoju idealnu sliku nastave. Baš onakvu školu kakvu priželjkuju svi – po mjeri učenika.
Što kažete na ovaj prijedlog – nastava uz šum morskih valova, učenici podijeljeni u male grupe, kreativni učitelji koju su uvijek spremni priteći u pomoć i riješiti baš svaku jezičnu nedoumicu……
piše: Branislav Antov Mikulić …Iz knjige “Srcem do beskraja”
U Bocvani sam bio zbog ponuđenog mi posla. Nakon što sam u Gaboroneu, glavnom gradu te prilično uređene afričke države obavio razgovore s nesuđenim budućim poslodavcem, valjalo mi je ići natrag kući, u Holandiju. Let za Amsterdam polazio je iz udaljenog Johannesburga, kamo sam trebao poći automobilom, ugodnim i prostranim Toyotinim kombijem koji je vozio šofer direktora BIDPA-instituta, onog na kojem mi je nuđeno zaposlenje.
Odlučio sam krenuti za Johanesburg čitav dan ranije, mada i nisam morao. Do aerodroma je bilo nekih četristo kilometara, najviše pet sati vožnje po dobroj asfaltnoj cesti. Mogao sam stići na avion i da sam krenuo rano ujutro, na sam dan leta.
Ali ne, ja sam kod domaćina insistirao da pođem ranije, imao sam dva dobra razloga za to.…
NOVA SURADNJA
Zovem se Branislav Mikulić. Rođen sam 1951. godine u Sarajevu. Ipak, radije kažem da se to desilo u Irskoj, u Dublinu, i još pola vijeka kasnije – 8. juna 2005. kada sam se iznova rodio, duhovno oživio.
Na taj dan sam ugledao svjetlo rabija iz Nazareta, tada sam otpočeo slijediti nauk njegov da je darivati ljubav i težiti harmoniji s drugim bićima i svime sto postoji jedini put nam u dobro i beskonačnost.
Odrastao sam uz oca, majku i sestru u tipičnoj radničkoj obitelji toga vremena. Otac Anto, vrstan majstor-krojač, predratni ljevičar, sarajevski ilegalac i partizan, bio mi je uzorom, baš kao i mati Jelena, vrijedna radnica i višestruki udarnik u konfekcijskim radionama ‘Alije Hodžića’ i ‘22. Decembra’.…
piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Već sam naslov nameće pitanje: „Što je činkvina?“
Činkvina je talijanska narodna pjesma koja se sastoji od pet stihova. Zato se naziva i petostih. No, ne sastoji se od bilo kako poredanih i napisanih stihova nego po ustaljenoj formi.
1. stih = jedna imenica ( koja je ujedno i tema činkvine)
2. stih = dva pridjeva (koji opisuju, označavaju imenicu iz 1. stiha)…
piše: Marija Juračić
Dobro pazite o čemu pred djecom pričate. Eto, nešto prije nedjeljnog obiteljskog objeda, moj je zet spomenuo kako je moj unuk u zadnjem mjesecu nastave pokvario svoje ocjene i završio razred samo s vrlo dobrim uspjehom.
„Dobar je to uspjeh, zete“, tješim ga, “ čak vrlo dobar. U moje vrijeme i trojka je bila dobra. Zvali smo je carskom ocjenom…. A sve ovo što naša djeca danas moraju natrpati u svoje glavice, rađeno je po principu- od viška glava ne boli.“…
Iz naše arhive/ objavljeno 21.08.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Večernje sunce obdarilo vodeni svijet trakom svjetlosti. I lagani povjetarac nabire oku jedva vidljive riječne drhtaje. Ogleda se nebo u staklenoj površini. Ono je najbolji sudac.
Sve teče… dobro je to promislio Heraklit …sve je samo u stalnoj promjeni.…
Potraži me noćas iza tajnih vrata
Tiho je.
Vidjela sam Kineza