događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Žalostan je osjećaj kada na pragu …gotovo na ulazu u EU, moram povući kočnicu i reći …NE! Ma šta reći …kriknuti!
Dugo …predugo sam živjeo u Europi, prihvatio njene vrijednosti, stekao njene navike. Za mene nije bilo alternative. Europa je najbolje što nam se može dogoditi.
Mislio sam da će hrvatska politika shvatiti značaj ove povezanosti i da će se ozbiljno pripremiti za Dan ulaska.…
Brodske priče
piše: Emil Cipar
Malo neobična brodska priča. Radnja joj u dalekom Berlinu. Zavičajni klub „Brođani“ organizira tradicionalnu priredbu „Slavonijo u srcu te nosim“. I kako može to drukčije biti …kod Brođana to sve mora mrvicu bolje, mrvicu nostalgičnije, mrvicu organiziranije…
Pratim iz Broda pripreme za priredbu. Ima dana kada poželim biti na nekom drugom mjestu. Današnji je jedan od tih.
Stiže mi prvi izvještaj sa priredbe. Čitam ga i ponosim se na svoje Brođane. Posebno mi je drago da su ugostili „Welebit“ …njemačke tamburaše iz Berlina.…
IZVRSNA ZABAVA U ORGANIZACIJI ZAVIČAJNOG KLUBA “BROĐANI”
tekst i foto: Sonja Breljak
U lijepom sjećanju posjetitelja ostat će i ovogodišnje, netom prošlo, dvadeseto po redu izdanje zabave „Slavonijo u srcu te nosim“ u organizaciji Zavičajnog kluba „Brođani“.
Popunilo je, kako je već i uobičajeno, dvoranu u Gemeinschaftshaus Lichtenrade gdje se tradicionalno održava. Organizatori, Brođani, klub humanitarnog karaktera, od strane Njemačke priznat i ubilježen kao organizacija od općedruštvene koristi, uložio je i ovom prigodom dosta truda da sve bude u redu te da gosti, njih oko 400, budu zadovoljni ponuđenim i osjete se pozvanim ponoviti dolazak na kojoj od narednih zabava ovog kluba.…
OSVRT POVODOM:
piše: Romano Sole
“Druže Ivo ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela
Druže Ivo mi ti se kunemo, da sa EU puta ne skrenemo
Drugarica Kosor sadi rosno cvijeće
Dok na grobu Milkinom – Ivo pali svijeće.”
Romano Sole (inspiriran člankom objavljenim u jučerašnjem “Jutarnjem listu”)
Iako samo ime “Jutarnji list” neodoljivo aludira na svjetlo i buđenje novog dana,…
Slatko i previše opojno, uz glasove melodije Snova i savršenog
zvuka u očima, jedna prljava maštarija, u dodiru po oblinama tijela,
kao savršena simfonija pjeva sexualnosti,
pomalo drugačija od one namijenjene nama, ljubavnicima,
slatkogorki osjećaj u zabranjenom svjetu vođenja ljubavi,
Nezamisliva misterija onog neponovljivog osjećaja,
da si mi sada u mislima, i sviđa mi se ta pomisao
da te koji put i uspijem uzeti za sebe,
proglasiti svojom, prepustiti se trenucima maštanja,
previše slučajnima, brojanju zvijezda Padalica i otkrivanju tajni,…
NEOBIČNI PROJEKT NATAŠE DRAKULA
tekst i foto: Sonja Breljak
U Kunst Haus Meinblau u ulici Ckristinenstrasse broj 18/19, u sklopu umjetničkog centra Pfefferberg smješten je odnedavno jedan neobičan projekt, umjetnički perfomans.
Tema ovog projekta je prilično nesvakidašnja. O njoj se ne govori previše u javnosti. Poput nekog je tabua. A prisutna. Kompleksna. I državnim zakonima i …kažnjiva!
Radi se o sklapanju braka radi dobijanja dozvole boravka,…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/Savez hrvatskih društava Berlina e.V je organizirao veliku, dobrotvornu akciju prikupljanja rabljene, upotrebljive i čiste odjeće i obuće, posteljnog rublja, deka, školskih torbi i ostalog školskog pribora, higijenskih potrepština, igračaka i novčanih sredstava namijenjenih potrebnima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.…
POVRATNIČKI DNEVNIK
piše: Emil Cipar
Ma ljudi moji!
Imam dva oka, dva uha, jedan nos, JMBG, OIB, dopunsko zdravstveno osiguranje, govorim i pišem hrvatski, panično nastojim biti prosječan …ali ne polazi mi to za rukom.
Imam veliku tjelesnu manu. Na čelu mi stoji napisano velikim i masnim slovima …POVRATNIK.
Problem je u tome što ja to ne mogu vidjeti, ali svi drugi to jasno vide i upućuju sažaljive poglede.
Dobro …pitaš se s pravom kako ja to znam kada to sam ne mogu vidjeti.
Pa najbolje je da ti pojasnim na primjerima iz života.…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Pričali mi poznanici kako su dolazeći u Berlin, tamo s kraja šezdesetih godina, naši ljudi znali stanovati u ulici ili zgradi gdje je bio veliki broj obitelji iz istog mjesta. Nekako, u prvu ruku bilo se lakše snalaziti oslanjajući se na rodbinu, prijatelje, sumještane. Tako se ono nešto malo slobodnog vremena provodilo unutar poznatih lica.
U domaćem okružju i na maternjem jeziku.
Tad je to doprinosilo da se naši ljudi drže zajedno u tuđem…
DEA’S TAGEBUCH
piše: Andrea Vidović
Nun bin ich hier. Schon fast seit drei Wochen. Und ja …langsam leb ich mich hier ein. Ich hab mich an mein Projekt gewöhnt. An das viele Arbeiten. An die anstrengenden und stressigen Kinder. An die hohen Zäune Pretorias. An das frühe Untergehen der Sonne. Ja! Sehr langsam empfinde ich es als normal.
Die sozialen Unterschiede…