događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Josip Mayer
Često puta volimo reći: „Na mladima svijet ostaje!“ iako možda nismo ni sami svjesni koliko teško breme tereta oni sobom nose, počevši od školovanja, konkretnog obrazovanja sve do zaposlenja. Svjedoci smo kako se upravo sa školovanjem i obrazovanjem mladih više manipulira, nego što im se uistinu pomaže. Ovo pišem s nadom i gorućom željom da se u tom smislu nešto pokrene na bolje.
Naša djeca, naši mladi, nama su najveće blago i bogatstvo i ne …
drugi dio
piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
U prošlim Savjetima prisjetili smo se kako se pišu imena kontinenata, zemalja, gradova, sela, zaselaka, ali i kako pišemo neka perifrazna imena.
Imena pokrajina, krajeva i područja, imena raznih veličina i oblika, zemljišnih površina i posebnih imena zemljišnih čestica… pišu se nešto drugačije. Ako se naziv sastoji od samo jedne riječi, tada se po već uhodanom pravilu, piše velikim slovom:…
Komentar na tekst “Ključ za sva vrata”
Lada Franić-Glamuzina/ 03.01.2017./ Dobrote nam treba a ne pameti, rekao je jednom prigodom pok, Arsen Dedić.
A ni ona poznata rečenica: Dobrota je na ovom svijetu golo siroče – nije lagala.
No, nažalost, poklope ih doskočice koje su po smislu ovakve: Tko je dobar, magarcu je brat.
Stječe se dojam, na ovim našim prostorima, da su dobri ljudi glupi i nesposobni.…
Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Strah je prirođen svim živim bićima, samo ga netko zna dobro prikrivati. I moj Junak ponekad se boji. No, on ima uzor u ocu koji je u njegovim očima pravi super – junak.
Jednom prilikom, pri razgovoru za upis u srednju školu, Junak opisuje svoga tatu kao čovjeka nadnaravne moći.
Razgovor s piscem Ludwigom Bauerom, dobitnikom prestižnih književnih nagrada
razgovarao i priredio: Nikola Šimić Tonin
Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač…
Na početku 2017. godine
piše: Dražen Radman
Minuli su prvi novogodišnji dani. Izmijenile su se prigodne čestitke u kojima smo jedni drugima, uobičajeno, poželjeli puno mira, uspjeha, sreće i zdravlja. Naravno, bilo je tu i srdačnih želja da ne ostanemo bez ponešto ljubavi i para.
No, početak godine je, evo, i dobra prigoda za ispričati istinitu priču o čovjeku kojemu je mladenački san postao uzbudljiva i nevjerovatna stvarnost.…
piše: Marija Juračić
Ovoga puta moj se zet duboko zamislio. Nije on pobornik teorija zavjere, ali nije ni toliko nerazuman da ne bi prihvatio prave, neoborive argumente. Poslušajte pa zaključite sami.
Kada se dogodilo prvi put, nisam shvatila o čemu se radi. Imam perilicu rublja sa sušilicom ili kako mi Hrvati volimo reći – vešmašinu. Imala je garanciju na tri godine. Točno po isteku garancije, prokleti stroj je riknuo.…
Srebrna jutra u predvorju
U polumraku, a još budan.
Bračni par iz Hrvatske želi unajmiti dvosoban stan u Berlinu.